Hvala svima koji pomažu Tihomiru, imenom i anonimno. Bog neka blagoslovi njih i njihove najmilije. "Evanđelje ističe tipičnu značajku kršćanske milostinje: ona se mora vršiti u skrovitosti. "neka ti ne zna ljevica što čini desnica", kaže Isus, "da tvoja milostinja bude u skrovitosti" (Mt6,3-4). Netom prije toga kaže da se ne smijemo hvastati vlastitim dobrim djelima, da se ne bi našli u opasnosti da nam se uskrati vječna nagrada (usp. Mt 6,1-2). Isusov se učenik mora brinuti da sve bude na Božju slavu. Isus upozorava: "Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5,16). Sve se dakle mora činiti na Božju, a ne na našu slavu. Toga, draga braćo i sestre, budite svjesni svaki put kada pružate pomoć bližnjemu, izbjegavajući da to postane sredstvo za isticanje vas samih. Ako, dok činimo neko dobro djelo, ne postavljamo za cilj Božju slavu i dobro bližnjega, već očekujemo da nam se to vrati u vidu osobnog probitka ili da jednostavno za to dobijemo pohvale, nipošto ne postupamo u skladu s onim čemu nas uči evanđelje. U suvremenom društvu slike valja budno paziti, jer smo toj napasti često izloženi...." RIJEČI SU PAPE BENEDIKTA XVI. Tihomir Jelušić je rođen pred 25 ljeta kao prvorođenac u obitelji. Tata je tada radio kao prodavač u seoskoj trgovini mješovite robe u Visokom KRAJ Novog Marofa, mama šivala traperice u novomarofskom Lewisu, kućili su se, štedjeli… Dvije godine kasnije rodio se Nino, danas radnik u Dukatu, a 1997. godine rodila se i Sanja, danas učenica trećeg razreda varaždinske Druge gimnazije. U međuuvremenu novomarofski je Lewis propao, majka mu ostala bez posla, otac nakon desetak operacija karcinoma mjehura završio u invalidskoj mirovini, a Tihomir je u potrazi za znanjem upisao Klasičnu nadbiskupsku gimnaziju u Zagrebu i postao sjemeništarac Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati. U molbi za prijem u Sjemenište napisao je da se želi posvetiti ljudima jer stari su danas sami i prepušteni sebi samima i samoći, a mladi su prepušteni ulici i kafićima… Završivši gimnaziju upisuje studij teologije na KBF-u kao običan student. „Ne želim biti licemjeran i reči da ću biti svećenik, koristiti sve benificije bogoslovije, a onda na kraju odustati. Ako osjetim poziv, lako ćemo...“, govorio je. Roditelji su mu pomagali koliko su mogli, no on se najvećim dijelom uzdržavao radeći teške fizičke poslove preko studentskog servisa i sa 1000 kuna studentskog kredita preko Varaždinske županije. I tako došao do završnog, desetog semestra. A onda je počelo… Pojavio se gnojni čir ispod kože na stražnjici. Upućeni kažu da je to uobičajeno kod muškaraca koji mnogo sjede… Navodno urasla dlaka. Uslijedio je prvi operativni zahvat: Rez kojim je otvoren čir i gnojni sadržaj pušten da iscuri. Sekrecija iz rane potrajala je duže vrijeme… Sam se previjao u podstanarskoj sobi, ponekad uz pomoć prijateljice. Kad je rana napokon zarasla, za dva tjedna pojavio se novi čir… I opet rez… Pregledavao ga njegov obiteljski liječnik, pregledavali ga kirurzi u KBC Sestre milosrdnice… Pričali o hemeroidima, tvrdoj stolici… a rana je nakon nekog vremena zarasla. Međutim, kad se upalni proces na stražnjici opet pojavio, kirurg je zatražio magnetsku rezonancu… Nalaz je bio zaprepašćujući! Tumor koji je ispunio veći prostor zdjelice. Odmah je učinjena kolonoskopija… biopsija… Nalaz: Adenokarcinom rektuma. U roku nekoliko dana podvrgnut je radikalnom kirurškom zahvatu kojim je uklonjen rektum i dio debelog crijeva, velika tumorozna tvorevina s vanjske strane, limfni čvorovi u kojima su nađene tumorozne stanice… te učinjena trajna kolostoma. Sve je to Tihomir junački podnio hrabreći sve nas koji smo ga posjećivali: „Ja vjerujem u ozdravljenje! Morate vjerovati u to, a ne nadati se!“ Uslijedila je radio i kemoterapija. Nakon sedam tjedana zračenja i kemoterapije tumorski markeri su dodatno porasli. Nađene su metastaze na mokračnom mjehuru, kostima zdjelice i jetri... Uslijedila je nova, još jača i teža kemoterapija... A onda, nakon tri ciklusa, kroz nezaraslu ranu na trtici počeo je izlaziti sadržaj iz tankog crijeva. Hitna hospitalizacija, nova operacija i zatvaranje fistule. Za opsežniji zahvat nije dovoljno fizički jak. Naime, nekada jak mladić sada je kost obložena kožom... Prolazi vrijeme, a crijeva i dalje spavaju. Nakon deset dana postavlja se dijagnoza: Paralitički ileus... Slijedi nova hitna operacija i nova stoma. Ovaj put je i tanko crijevo izvedeno na trbuh... I tako leži mladić star 25 godina sa ranom na trtici, sa dvije stome, prikopčan na cjevčice... Ne može ležati na boku jer smetaju pločice stoma, ne može na trbuhu... samo na leđima... Bolovi strašni! Razumijevanjem liječnika uz njega je tijekom cijelog dana njegov otac. Masira njegove košćice kremama sa anesteticima (koje kupuje jer to nisu preparati na recept) ne bi li mu olakšao bolove...
|