www.tebe-trazim.com

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
Čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem.
Da se ondje s tobom mogu
Vijekom klanjat dragom Bogu.
Amen.

Djeca pate, točno je ...ali zar nije bolje da i pate neko vrijeme pa to prestane-bar dobiju priliku odrasti u miru- da, s jednim roditeljem... ali u miru..mir...mir...to je važno za njih. Ti se dižeš, tvoja mala paperjasta krila rastu, bijele se i Gospodin ti daje priliku da letiš...ti se dižeš svojom vjerom-to su tvoja krila!!! I valjda ih zaslužimo, On to zna najbolje!!! I ja ću imati krila...još malo, ja vjerujem!!! Čuvaj svoje djetešce, to je tvoje blago, bogatstvo, pun račun i najbolje auto,jel?da!!! Ljubim vas oboje, BVB!!!

A nemoj se mučit zato kaj ti dijete pati, pa svi patimo. Tak i tak to nije tvoje dijete, dato je samo tebi na brigu, a nisi svemoguća, On je. I to dijete će jednog dana imat rane s kojima će se morat nosit, a ako uspije onda će sazrijet, a oko ne...onda neće i to ti je to. Misli sad na sebe, nema ništa gore...nego od nesretne majke...u dječijoj blizini...to puno više boli i daje osjećaj nesigurnosti djetetu. Dijete sad kopira tvoj način suočenja sa problemima, pokušaj biti što zrelija i čvršća u svemu i puno se smij, tak i tak je sve to prolazno .

Nisam ja nesretna majka, ustvari nisam uopće nesretna, ne patim više, niti sam tužna. (stvarno bi trebala promijeniti nick)
Moje dijete je sretno sada, skupa sa mnom, samo me brine taj prijelazni period, ali njega ne zamaram s tim.

Sve je u redu sad. Trape, on JE moje dijete. Možda će netko pomisliti da sam previše zaštitnički nastrojena ali takva sam a sada je to vjerojatno još jače izraženo.

Hajde, promijeni nick,

Jako je lijepo vidjeti da stvari idu nabolje...
Bit će još i puno bolje..jer kod Boga nikad tuga nije ono zadnje..!

Kad je Trape napisala da dijete "nije tvoje", mislila je na to da je svako dijete prvenstveno Božje, Očevo, poslano roditeljima kao dar, povjereno njima na odgoj..da ga vole i ljube..

Budite blagoslovljeni ti i djetešce i svi ljudi na vašem putu!

bez brige,nemoj se time gnjavit. Nitko tko nema dijete NE MOŽE znati kako je kada maleni pati, a znaš da ti nisi uzrok i ne možeš promijeniti nego samo olakšati.
Ti ne možeš sada mijenjati njemu oca, ali možeš mu sve ublažiti, napraviti balans da djetetu bude bolje, a meni se čini da ti to uspijeva.
Lako je reći, ali kada gledaš svoje dijete tužno, da pati zbog problema za koje ne bi smio znati još ni da postoje,,hmm..naravno da nije lako....
ali glavno da ima mir uz tebe, i da može računati na tebe

Upravo tako.

Maleni je jako "toplo" i dijete prepuno empatije (ne znam jer znate onu reklamu na tv-u kada objavljuju onaj br. telefona za pomoć bolesnoj djeci pa kad ona djevojčica koja se drži za hodalicu mahne i šalje pusu, moj sin se ukipi u mjestu SVAKI PUT i pošalje pusu tužnog pogleda), osjećajan je i kao i svako dijete ma kako malo bilo ima te receptore da osjeti promjene iako mi nekad mislimo da oni to ne vide.

Ali on to ne verbalizira nego me uglavnom grli, bez riječi kad vidi da je meni teško. Takvih trenutaka sada nema, ali ih je bilo, znate i sami.
Onda je mene moje dijete grlilo i ljubilo U ČELO.
Suze mi idu sada kad se toga sjetim.

To je moj mali čovjek.

Dosta je zaigran iako je predškolac tako da mu se igrom može brzo odvući pažnja, trudim se stvarno maksimalno. U vrtiću imamo divne tete koje mu isto poklanjaju puno pažnje jer on je oduvijek i bio maza a sada pogotovo.

Ma mogu ja to.

Ma ti možeš sve... i ja mogu sve...i ne damo se...i da stvarno mijenjaj nick toliko si sada jaka da tvojoj tuzi nema mjesta!!!
(Mogu li ja sad malo biti Tuga???)
Volim vas, BVB tebe i tvoje dijete!!!

Draga Tugice...kak misliš kako je Bogu....kad vidi nas, svoju djecu kako patimo i kako nas grijesi razaraju...kako gubimo vjeru, a on je uvijek tu???

Ali on nas smireno promatra....jer nas oblikuje kroz silne patnje, inače bi uvijek ostali isti...

Daj se prisjeti malo svog djetinjstva, koliko si se napatila...a tvoja majka tako i tako nije ništa mogla promijeniti...jedino čime možeš olakšat situaciju dijetetu jest da ulažeš u sebe i svoju budućnost i da gledaš naprijed . Najgore se dijete osjeća kad starci pate zbog njega, onda mu i nabijaš krivnju. Njabolje je da ignoriraš sve i ODLUČIŠ biti sretna bez obzira na sve!

Cijela situacija te boli, jer i dalje živiš u prošlosti i nadaš se nečemu...zato i robuješ...oslobodi se tih okova i bit će ti puno lakše, jer tebe čeka nešto uistinu lijepo u budućnosti...budi uvjerena!!!!