www.tebe-trazim.com

Smeta i mene a gdije neće nju,svakog normalnog bi bar malo smetalo.Jer da je baš nimalo nesmeta,već bi bila luda!To je sasvim normalno!A sad će vrijeme pokazati,kako će dalje klapati.Al mužu nevjerujem da će ići,jer nitko ne gradi sreću na tuđoj nesreći.

Mi smo dobro, uhodali smo se u taj naš novi život, iako malo vremena provodimo zajedno maksimalno se trudim da se maleckom što više posvetim s puno više strpljenja i pažnje.

Jedino suprug unosi nemir, bio je jučer nervozan. Trudi se to sakriti ali malo priča, hoda po sobi, nema mira. Predobro ga znam i koliko se trudi biti miran ne može.

Ignorirala sam sve dok se nije izderao na dijete bez nekog razloga.
E onda sam mu rekla da si sredi život i da ne prenosi svoju nervozu na nas.
Ispričao se djetetu koje je ostalo zbunjeno i otišao zalupivši vratima.

Molila sam za njega jer sad izgleda da je njemu teško.

Došo "prijatelj" po svoje,pa sad ruje po savijesti.Tko zna kako mu je spavati ako uopće spava.Moli za njega puno,jer tvoja molitva po sakramentu najviše ima utjecaja.Samo naprijed sestro i bez mržnje!!

Samuel, nema govora o mržnji.
Ne mrzim nikoga, i općenito mi je ta riječ zastrašujuća.

Vratilo mi se samopouzdanje, čvrsta volja i sve ono što sam nekada imala.
Mama mi je najveća podrška, bila je i prije samo što sam se ja u toj svojoj boli i strahu distancirala od nje jer mi je bilo teško da me gleda "onakvu" nikakvu. I ona je to znala.

Sada imam više vremena za dijete, ne zamaram se nekim svakodnevnim sitnim obavezama nego svaku slobodnu sekundu posvetim sinu.

Čak sam se vratila i svom starom hobiju i dodatnom poslu koji sam zanemarila.
Ma sve dolazi na svoje i vidim da mi ljudi sad bez straha i previše pitanja pristupaju slobodnije.

MOLIM ZA TEBE I PRATIM TE U MOLITVI!

Draga Tugice, opet sam iz početka jutros čitala početak tvoje priče, pa sad kraj...ne zato što se ne sjećam nego da opet vidim kako sve dođe na svoje... kako si ti meni jučer pisala, ja se sve nadam da će se oko mene stvari promijeniti. Evo čitam što pišeš, kako moliš za njega, sređuješ svoj život, ostaješ na nogama koliko god te vjetrovi bacali...bez oružja, samo s nadom, vjerom i molitvom u srcu... kako si ojačala u odnosu na onu Tugu s početka priče, kako sam sretna zbog tebe!!! BTB
P.S. moram ti priznati da su mi najsimpa Naggarovi komentari!! Kad god čitam tvoje postove, rado čekam što će on napisati...

Naggar, jaaavi se...

Da, dobro si primjetila, kao da to nisam ja. Očvrsnula sam jako i "vratila" u život kakav sam imala prije pa čak mogu reći da sad zrelije i pametnije gledam na život u nekim aspektima.
Sve se to dogodilo iz nekog razloga, samo što sam ja bila jako povrijeđena i onda sam svašta mislila i pomišljala.
Da, molim za njega i nju jer oni ni ne znaju šta rade i što su napravili, u biti oni toga nisu svjesni. Neka im dragi Bog pomogne.
Ne zamjeram im više ništa jer ne bi onda ni mogla tako živjeti dalje s nekom gorčinom u sebi.
To sam ti i rekla, ja jedno vrijeme nisam uopće znala kako dalje, kao da sam nesposobna za život, ništa me nije veselilo, sve se vrtilo oko njega i te situacije. Međutim,nije tako, samo mi je trebalo vremena.

Naravno da će se i kod tebe promijeniti, budi čvrsta, ja sam živjela iz dana u dan, s vremenom su me počele veseliti sitnice, utjehu sam crpila od djeteta i molitve.
A moram reći da su mi svi pomogli, ali Naggar ima taj neki poseban način utjehe, ponekad djeluje grub ali sve mi je dobro savjetovao. Ipak čovjek ima više iskustva od mene. I nakraju je ispalo onako kako je rekao.


Drži mi se. Uz tebe smo isto kao i On. (Naggar, pod On ne mislim tu na tebe )

..nije još sve
,,ispunjeno..

--"kirurgija duha"
..je ozdravila tebe

,,ima još pacijenata..

..Veličanstveno je što se moliš za njih...
..tako oni postaju...jadna bića u grijehu..
..i tek onda vidiš..koliko im treba ljubavi..
..a oni misle ..da su je puni u svom bludu..
..a u stvari su ..puni nemiri..

..jer svi mi ljudotine..smo ponekad nekom u grijehu..
..neprijatelji..
-..pa kad se moliš za neprijatelje..
..to je isto ko da se moliš i za sebe..
..u Božjim očima..


..evo malo..primjera.. od Brigite..

CETVRTA MOLITVA: ISUSOVA MOLITVA ZA SVOJE MUCITELJE Oce naš, Zdravo Marijo... Isuse, nebeski lijecnice, na Križ podignut da svojim ranama izlijeciš naše rane, sjeti se boli i ozljeda što si ih pretrpio na svim svojim udovima, od kojih ni jedno nije ostalo na svojemu mjestu, tako da nije bilo boli slicne Tvojoj boli! Od pete do vrh glave ni jedan dio Tvojega Tijela nije bio bez muka. Ali uza sve to trpljenje Ti nisi propustio moliti svojega Oca za svoje neprijatelje: “Oce, oprosti im, jer ne znaju što cine!” Po tom svojem velikom milosrdju i po zaslugama tih svojih boli daj nam milost da spomen na Tvoju pregorku Muku probudi u nama savršeno pokajanje, da zadobijemo oproštenje svih svojih grijeha! Amen!
* * * PETA MOLITVA: ISUSOVO MILOSRDJE ZA RASKAJANE GREŠNIKE Oce naš, Zdravo Marijo... Isuse, ogledalo vjecnoga sjaja, sjeti se kako si u svjetlu svojega Božanstva promatrao preodredjenje onih što ce se spasiti po zaslugama Tvoje svete Muke, ali si istodobno ocutio i žalost i gorko žalio propast i ocaj velikoga mnoštva onih nesretnih grešnika što ce biti osudjeni zbog svojih grijeha! Po tomu bezdanu svoje sucuti i milosrdja, a osobito po dobroti što si je pokazao prema raskajanom razbojniku kada si mu rekao: “Još danas ceš biti sa mnom u raju”, molim Te blagi Isuse, smiluj se i meni u casu moje smrti! Amen!-----------------------


i od

David Wilkerson- evangelist ..interesantno o opraštanju

Opraštanje nije samo jednokratno djelo, ono je stil života, s namjerom da bismo ušli u svaki blagoslov u Kristu. "A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog..." (Mt 5,44-45).

Prema Isusu, opraštanje nije stvar odabira hoćemo li nekome oprostiti ili ne. Ne možemo reći: "Ti si me toliko povrijedio da ti ne mogu oprostiti." Krist nam govori: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto?" (Mt 5,46).

Nije važno na koga smo kivni. Ako ustrajemo u tome, to će nas odvesti u gorčinu koja će zatrovati svaki vid našeg života. Neopraštanje donosi duhovno siromaštvo, slabost i gubitak vjere, i ne dotiče samo nas, nego i sve u našem krugu.

Preko pedeset godina svoje službe, vidio sam strašno uništenje života onih koji nisu htjeli oprostiti. Jednom sam vidio čovjeka koji je pao mrtav pod napadom gorčine izazvane odbijanjem da oprosti. Netko ga je osramotio i on nikada nije dopustio da ta bol nestane. Jednoga je trenutka bjesnio mašući šakama, a već mu je sljedećeg, svladano svime time, mrtvo tijelo ležalo preko stola.

Međutim, vidio sam i slavnu snagu duha opraštanja. Opraštanje mijenja živote i čini da se prozori neba otvaraju. Ono ispunjava čašu duhovnog blagoslova tako da se prelijeva s obiljem mira, radosti i počinka u Duhu Svetom. Isusovo učenje o tom predmetu vrlo je određeno te, ako želite dospjeti u to divno područje blagoslova, obratite pozornost i prihvatite Njegove riječi.

1. Opraštanje drugima nema nikakve zasluge kod Boga
Isus nam je rekao: "Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših." (Mt 6,14-15). Ne griješite, Bog se ovdje s nama ne pogađa. On ne govori: "Radi toga što ste vi oprostili drugima, ja ću oprostiti vama." Mi oproštenje nikada ne možemo zaslužiti. Jedino prolivena Kristova krv zaslužuje oproštenje grijeha.

Naprotiv, Krist zapravo govori: "Puno priznanje grijeha zahtijeva da oprostite drugima. Ako zadržite bilo kakvo neopraštanje, onda niste priznali sve svoje grijehe. Pravo pokajanje znači priznati i odbaciti svaku zamjerku; ono znači razapeti svaki trag gorčine prema drugima. Sve manje od toga nije pokajanje."

To ide ruku pod ruku s jednim od blaženstava iz iste propovijedi: "Blago milosrdnima jer će postići milosrđe!" (Mt 5,7). Evo što On hoće reći: "Oprostite drugima da biste mogli ući u blagoslov i radost posinjenja. Bog tada na vas može izliti darove svoje ljubavi. Doista, kad Isus kaže: "Ljubite i blagoslivljajte one koji vas kunu da biste mogli biti djeca svoga nebeskog Oca", (vidi Mt 5,44-45), On nam zapravo govori: "Opraštanje pokazuje pravu narav djece Božje. Kad oprostite, otkrivate svijetu Očevu narav."

"Nego, ljubite svoje neprijatelje... a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš... Opraštajte, pa će vam biti oprošteno! Dajte, pa će vam se davati... jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite." (Lk 6,35-38).

2. Zapovjeđeno nam je da opraštamo svojim neprijateljima
Prema Isusu, neprijatelj je onaj koji vas proklinje, mrzi, iskorištava ili progoni (vidi Mt 5,44). Prema Njegovoj definiciji, neprijatelje imamo ne samo u svijetu, već povremeno i u crkvi, a možda i u grobu.

Razgovarao sam s jednom kršćankom koja je godinama nosila neopraštanje prema svome ocu. On je već odavno bio mrtav, ali mu ona nikada nije bila u stanju oprostiti jer ju je godinama zlostavljao. To je u njoj stvorilo korijene gorčine i zarazilo čitav njen život. Njena radost u Kristu se smanjila, a kad god je molila, nebesa kao da su bila od olova. Kasnije je postala uznemirena, osjećajući kako se dubok nemir u njoj povećava.

I tako je revno počela čitati Riječ Božju i Isusove su je riječi u tim odlomcima osvjedočile. Polako je počela odbacivati svu svoju gorčinu. Danas ta žena hoda u području blagoslova jer je pronašla snagu u Kristu da oprosti svome ocu. Rekla mi je: "Onaj duh neopraštanja predala sam Gospodinu. Ne mogu vam iskazati kolika se sad radost oslobodila u mome životu. Zahvaljujem Bogu jer sam vidjela silu opraštanja."

Sjećam se strašnih boli izazvanih razvodom te gorčine koja dolazi nakon toga. Mnogi koji su prošli kroz rastavu rekli su mi da je to bilo gore od smrti jer ona često bivše ljubavnike i prijatelje pretvara u gorke neprijatelje. Naša služba prima tragična pisma kršćana čiji je bračni drug napustio brak te se sad pretvara u mržnju i pokušava uništiti ostatak obitelji.

To su strašne i bolne tragedije. Ali Bog ne dopušta nikakvo njegovanje neopraštanja. Koliko ste puta samo čuli te jezovite riječi nekoga tko je prošao kroz tragediju razvoda: "Ne mogu mu oprostiti." "Nemaš pojma što mi je učinila." "Imam svoje razloge." No ništa od toga neće biti prihvaćeno Sudnjega dana. A danas to neopraštanje zatvara nebo za život te osobe.

Prema Riječi Božjoj, četiri se stvari traže da bi oproštenje bilo cjelovito:

1. Pavao prvo ističe dva zahtjeva za opraštanje
"Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi." (Kol 3,13). Podnositi i opraštati dvije su različite stvari. Podnositi znači prestati sa svim djelima i mislima osvete. Drugim riječima, to govori: "Ne uzimaj stvari u svoje ruke. Umjesto toga, podnesi bol. Ostavi tu stvar i pusti je."
Međutim, podnositi nije samo novozavjetna zamisao. Izreke nam govore: "Ne reci: 'Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!'" (Izr 24,29).

To je sila opraštanja; ona neprijatelje pune mržnje izlaže sramoti jer ljudsko srce ne može razumjeti odgovor pun čiste dobrote.

2. Uz podnošenje, iz svega srca moramo i oprostiti
Sada dolazimo do opraštanja koje sadržava dvije druge zapovjedi: 1. ljubite svoje neprijatelje i 2. molite za njih. "A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas psuju, radite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas namjerno iskorištavaju i progone." (Mt 5,44).

Jedan mudar stari propovjednik rekao je: "Ako možeš moliti za svoje neprijatelje, možeš i sve ostalo." Otkrio sam da je to istina i u mome životu. Dok molim za one koji su mi nanijeli bol, Krist počinje uklanjati moju bol, moju želju da se branim i moj tjelesni poticaj da vratim milo za drago. A dok on to čini, moram pitati:

"Gospodine, što bi htio da učinim da popravim ovaj odnos?" Ponekad je njegovo vodstvo da nazovem, napišem pismo ili da se sastanem s tom osobom licem u lice. Kad učinim kako me On vodi, duša mi se ispuni Njegovim mirom.

Svakako, Isus nikada nije rekao da će djelo oproštenja biti lako. Kad je zapovjedio: "Ljubite neprijatelje svoje", grčka riječ za "ljubiti" nije značila "imajte osjećaj ljubavi prema njima", već "imajte moralno razumijevanje". Jednostavno rečeno, oprostiti nekome nije stvar pobuđivanja ljudskih osjećaja, već stvaranje moralne odluke za uklanjanje mržnje iz našega srca.

3. Moramo naučiti oprostiti i sami sebi
Za mene, ovo je najteži dio opraštanja. Kao kršćani, brzi smo ponuditi milosrđe našega Gospodina svijetu, ali često ga vrlo rijetko nudimo sami sebi.

Pogledajmo kralja Davida koji je izvršio preljub, a zatim ubio muža da bi prikrio svoj grijeh. Kad je njegov grijeh bio razotkriven, David se pokajao i Gospodin je poslao proroka Natana da mu kaže: "Grijeh ti je oprošten." Međutim, iako je David znao da mu je oprošteno, izgubio je radost. Molio je: "Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!" (Ps 51,10.14).

Zašto je David još uvijek bio uznemiren? Taj je čovjek bio opravdan pred Gospodinom i imao je mir kroz Božje obećanje opraštanja. Međutim, vaši grijesi mogu biti izbrisani iz knjige Božje, ali ne i iz vaše savjesti. David je napisao taj psalam jer je htio da ga savjest prestane osuđivati za njegove grijehe. On jednostavno nije mogao oprostiti sam sebi. Sad je podnosio kaznu jer se predao neopraštanju, neopraštanju upravljenom prema samom sebi, a to je gubitak radosti. Vidite, radost nam Gospodnja dolazi jedino kao plod prihvaćanja Njegova oproštenja.

75771

..ostavite podatke u režiji ( p.p)

..Veličanstveno je što se moliš za njih...
..tako oni postaju...jadna bića u grijehu..
..i tek onda vidiš..koliko im treba ljubavi..
..a oni misle ..da su je puni u svom bludu..
..a u stvari su ..puni nemiri..

Možda će zvučati prepotentno ali ja sam se "izdigla" iznad njih.
Ne da ih žalim nego ne rade dobro i to nikako ne može završiti dobro.

Samo jedan primjer (pišem to zbog njene djece)
on prespava kod nje i ne ode na vrijeme rano ujutro, njen suprug dovede djecu i mali skuži da je ON tamo, zove tatu, plače, mala je pobjegla na cestu.
Nepotrebno šokiraju djecu, i moj suprug izlazi iz kuće van i viče tom uplakanom djetetu: OPROSTI!

Tu vam je jasno da je on svjestan na neki način ali previše uvučen u sve to.
Jako mi je žao te djece jer oni ga smatraju prijetnjom, zlom i svim negativnim.
Moje dijete je manje, ne shvaća još sve.


I to je najgori dio rastave, što djeca PATE. Odrasli to sve nekako pregrme ali djeca ne.