www.tebe-trazim.com

Gospodine, ostani sa mnom kad se spušta noć i moja se ljubav počinje hladiti, moje pouzdanje umanjivati i moja vjera malaksavati.

Gospodine, ostani sa mnom kad me snađu kušnje da tebe izgubim i tvoju ljubav napustim.
Gospodine, ostani sa mnom kad se razočaram u ljudima i želim se povući od svih.
Gospodine, ostani sa mnom kad mi se pruži prilika da činim dobro, tako da ga ne propustim.
Gospodine, ostani sa mnom kad me zadesi križ i želim pobjeći od njega. Gospodine, ostani sa mnom kad me tvoja milost bude pozivala na veću ljubav, a ja se osjećam nesposoban i umoran.
Gospodine, ostani sa mnom kad me dužnost i posao budu zarobljavali. Gospodine, ostani sa mnom kad mi se bude teško pomiriti i u bratu tebe vidjeti.
Gospodine, ostani sa mnom kad ne znadnem iskoristiti svoje vrijeme. Gospodine, ostani sa mnom u večer ovog dana, u večer mog života i u večer svijeta.

Amen.

Zvao je maloprije dijete, pa je tražio mene, razgovarali smo dosta dugo o malenom i čak se i smijali njegovim forama i načinu na koji privlači pažnju.

Na tren kao da smo obadvoje zaboravili što se događa, onda je nastao muk.

I rekao da bi češće dolazio ali da se boji da ne krenem izazivati pa da se ne posvađamo jer je to zadnje što djetetu treba.
Prešutila sam činjenicu da to uglavnom radi on.

Sad nakon razgovora i tog na neki način nježnog tona od prije mi je teško.
Lakše je kad se uopće ne čujemo i ne vidimo, taj ton i ta boja glasa "od prije" me bacila unatrag.
Koliko god mislim da mogu jer stvarno mogu, nije kraj svijeta, ali mi fali.
Fali mi, fali mi i ta sigurnost kad smo uz njega. Ma...
Samo se mučim i ljuta sam jer mi je toliko malo trebalo da me baci unazad.

O Bože, daj mi snage da to sve preguram što lakše.

..budi HLADNA...
..to muškarce ..
..privlači..

Istinu zboriš, nemoj mu se prikazivati u "jadnom patničkom" stanju. Odglumi malo pravi se potpuno okupiranom, sretnom i totalno nezainteresiranom za njega. Budi cool, ak me razmeš?

Moja majka je prolazila sve što i ti, možda čak i gore...nas djece je bilo troje. Pitala je jedne prilike svećenika ispovjednika što učiniti ako se druga strana želi uporno rastati? Dobila je odgovor: "Pustite ga, ako želi ići, neka ide". Čovjekovu slobodu izbora treba poštivati, iako znaš da to nije ispravna odluka. Nemožeš muža ili bilo koga drugoga silom zadržati, već će se on pokajati...i moj otac je.
Pozdrav

I jel možeš napisati...kako je sve završilo? Ako nije preintimnio....naravno

Što se "hladnoće" tiče to stalno i radim, samo što jedno vrijeme nisam glumila, nego jednostavno se maknem iz sobe gdje je on i odgovaram isključivo na pitanja, izbjegavala sam bilo kakav razgovor ako nije bio vezan za dijete.

Ma ne budem ja pukla sad i pala na koljena, ali iskreno kad bi netko sad to sve (rastavu, preseljenje) mogao obaviti umjesto mene bila bih mu zahvalna.
Osjećam se kao da moram na sud zbog nečeg što nisam napravila i još ćemo moje dijete i ja biti kažnjeni zbog toga.

IVT naravno, pa to je normalno, naravno da ima pravo na izbor, e sad kakav je to izbor to će biti njemu na dušu.

Jako mu je teško jer vidi da je dijete pomalo i nezainteresirano i za razgovor s njim, pitao me jer ga spominje i zašto ga ne zove.

rekla sam samo: NE PITA I NE TRAŽI DA TE ZOVE.

tu mu ja pomoći ne mogu.

Stiže danas, potvrdio je, opet pokajnički ton i muk, dolazi k djetetu i uzeti račune. Jednostavno kao da si nemamo što reći, tj. on šuti ja pitam jer trebaš još što.
On šuti.

Jutro je pametnije jel da?
Okupirana sam poslom, stvarno ne stignem misliti ni na što drugo, sad odem po malca, dućan, kuhanje i sve je super dok ON ne nazove ili dođe.

Ma maknula se budem da se ne dovedem u poziciju da bilo što "osjeti".
Zasad sam cool.
Javim vam se kasnije.

Samo da to sve što brže i bezbolnije prođe, ponavljam, da to bar netko umjesto mene može "odraditi".

Samo polako i iskreno,ne moli da ti nedođe licemjerno natrag,da ne pomisli kako ga očajnički trebaš pa si umisli,pa kad vidi na nije Bog u obitelji već onaj koji se treba klanjtat Bogu da mu pomogne voditi obitelj bit će još gore.Samo hrabro naprijed i uz Gospodina,i nemaš se čega bojati!!

Koliko hladnoće i nekog prijezira s njegove strane ima da je to zapanjujuće.
Jednostavno me tako odbija i ustvari mi i na neki uvrnuti način "pomaže" da mi bude lakše.
Proveo je jučer par sati s djetetom s tim da sam ja peglala u drugoj prostoriji.
Iskreno, nemam ni volje za razgovor više s njim jer ima taj odbojan stav bez puno riječi. Nema više svađe niti ičega.

I mogu vam reći da me to sve niti ne vrijeđa jer mislim da će on tek kad mi odemo osjetiti koliko će mu dijete nedostajati, on je zaluđen s tom ženom i ima planove i u svem tome on ni ne razmišlja o nama.

Rekla sam mu samo da sam ja majka njegovog djeteta i da me u tom dijelu mora poštovati i da nisam ništa u braku napravila čega bi se sramila ili da ne bi bilo kome mogla pogledati u oči.
I to je to, nema puno priče više i ja se mijenjam isto.

Nadam se samo da znaju što čine jer ako shvate kasnije bude im jako teško, daleko teže nego meni. Tako se ne može živjeti, graditi sreću na tuđoj nesreći.

Ja idem dalje čista srca sa svojim djetetom i Bog će nam sigurno pomoći na tom putu.