www.tebe-trazim.com

Pošto mi je sve još svježe htio bi skupiti na jednom mjestu sve što sam saznao,pročitao ili čuo o kršćanskom hodanju.Također ću napisati moje osobno svjedočanstvo kako sam tražio djevojku,izlazio s djevojkama i naposljetku kad sam prohodao sa svojom sadašnjom suprugom kako je išlo naše hodanje,zaruke i naposljetku vjenčanje.

Također o svemu tome sam pisao i na nekim temama po forumu TT pa može izgledati da se ponavljam ali namjera mi je sve to skupiti na jedno mjesto i dodati tekstove s linkova koje sam stavljao po forumu.

Iako je ovo dio s osobnim forumima i nije dopušteno pisanje drugim forumašima osim autoru neke teme na toj temi, vidio sam da se ipak piše.Ja bi molio čitatelje ove moje teme da ne pišu po temi nego da mi na privat pošalju poruku ako bi htjeli nešto pitati,kritizirati,dodati,...a ja ću svakome odgovoriti.

Evo počeću od sebe.

U djetinjstvu sam bio kršten ali sakrament potvrde sam primio tek nakon završenog fakulteta.Do tada iza sebe sam imao nekoliko dugih veza i između tih dugih veza povremeno bi znao "zabrijati" s nekom djevojkom.Već tada sam shvaćao da tu nešto ne štima iako mi je moje društvo i okolina u kojoj sam se kretao govorila suprotno,da je ok mijenjati djevojke i sve ostalo šta s time ide.Ali kad sam prekinuo s djevojkom s kojom sam onda bio u vezi i koju nisam dovoljno volio da želim brak s njom, shvatio sam da je seks bez prave ljubavi jedna obična praznina.Također ta se djevojka htjela udati za mene ali ja nisam htio i zbog toga sam se sve lošije osjećao jer sam shvaćao da od mene nije u redu da je zavlačim i tratim njeno vrijeme,ona je željela brak a ja se još nisam osjećao spreman za tako nešto.I tada sam odlučio prekinuti s njom i odlučio sam da se više neću upuštati u neku vezu sve dok ne naiđem na pravu djevojku s kojom ću vidjeti budućnost i željeti brak.Od tog trenutka pa sve dok nisam ušao u vezu s tom pravom djevojkom tj.mojom sadašnjom suprugom prošlo je skoro 13 godina samoće.Kasnije sam shvatio da je tih 13 godina trebalo da mi se srce očisti od svih tih djevojaka s kojima sam bio i da mi Bog izliječi rane.Jer nakon takvog hedonističkog načina života bio sam jedna živa rana(to su mi ljudi znali reći kad sam počeo ići u crkvu).

U tim počecima obraćenja u ruke su mi došle skripte fra Vatroslava Frkina po kojima je kasnije napisao svoje knjižice o hodanju mladića i djevojke.Uglavnom imao sam milost da sam ozbiljno shvatio važnost čistoće za bračnu sreću a jedan grafikon mi je ostao u sjećanju gdje fra Vatroslav slikovito prikazuje tok bračne ljubavi kod onih koji hodaju čisto i kod onih koji imaju odnose prije braka.Uglavnom kod ovih koji čisto hodaju rast ljubavi ide polako ali iz godine u godinu ljubav sigurno raste.Dok kod ovih koji imaju predbračne odnose ljubav naglo skače u visinu i jednako tako brzo pada nakon vjenčanja,pogotovo problemi nastaju nakon rođenja prvog djeteta.

Tada sam odlučio da želim u brak ući čist i prihvatio sam svakodenvnu molitvu desetice krunice za pokojne branitelje a da mi oni izmole djevojku s kojom ću u brak.

U početku sam se povodio svojim prijašnjim ukusom za djevojke,bilo mi je bitno da ima dobre fizičke atribute i da mi je općenito gledajući privlačna,ostalo mi je bilo nebitno.Zaljubljivao sam se i odljubljivao u puno djevojaka ali kroz to sve više mi je postajalo jasnije da ta fizička privlačnost i nije najbitniji faktor,da su neke druge stvari puno bitnije kao dobrota same osobe,čestit život,...tj.vrline te djevojke i njen vjerski život.

Tada sam počeo gledati djevojke isključivo po crkvama u koje sam išao i u Frami gdje sam neko vrijeme bio.Ali ili svaka koja bi mi se svidjela bila bi zauzeta ili mi jednostavno nikako nije polazilo za rukom da s nekom prohodam.Postojala bi obostrana privlačnost ali i nekakav zid između nas.Ponekad bi imao osjećaj da smo kao dva ista pola magneta,što smo bliže utoliko se više odbijamo.Nisam znao šta se događa,zašto je to tako,tek kasnije sam shvatio da nas je tako Bog čuvao za nekoga drugoga jer iako smo možda jedno u drugome vidjeli ono što smo tražili tj.dobru osobu,praktičnog vjernika i postojala je i jaka fizička privlačnost nismo bili suđeni jedno drugome pa bi ta veza s vremenom propala.Trpio sam dosta nekakva unutarnja trpljenja posljedice rana zadobivenih kroz život a i samoća me ubijala iako sam se dobro držao.Imao sam stav pa makar trpio hoću pravu osobu i hodanje u čistoći.To mi je kasnije dalo snage da se ne zalijećem u veze s djevojkama koje me nisu shvaćale u toj potrebi za čistoćom.

Stalno sam molio tu deseticu krunice a istu nakanu da mi Bog pošalje djevojku koja je u Njegovom planu za moj život sam stavljao i u svaku misu nakoju sam išao,kao glavnu nakanu skoro svakog hodočašća,...Jednog dana u zajednici sam imao rasvjetljenje da je ta molitva za bračnog druga više bila "Bože pripremi me za to" nego "Bože daj".Kasnije sam shvatio kolika milost je bila ta samoća,koliko god teška toliko i plodonosna,kroz to me Bog pripremio za hodanje i brak.U samoći sam se naviknuo živjeti kao samac tj.izgubio sam onu ovisnost o seksu i ženi,naučio sam se sam za sebe brinuti,organizirati sebi život,došao sam do toga da mogu i ne moram biti s nekom djevojkom.Sad vidim da je to bio veliki korak jer kasnije u braku neću biti ovisan o ženi i gušiti je,naučio sam stati na svoje noge a to je preduvjet ljubavi jer ljubav postoji samo u slobodi i najmanja prisila je guši.

Odselio sam od sovjih roditelja i počeo živjeti sam.Krenuo sam u Centar za zvanja koji je vodio jedan svećenik.Tu dolaze dečki koji su sami da se izdiferencira ko je za koje zvanje,svećenika,brak ili posvećeni život tj.samoću.Dolazilo bi max.30-tak dečki koji su se tražili u životu i svećenik bi s nama razgovarao,davao nam savjete,duhovno nas vodio.Tu sam čuo,nakon ovoga o hodanju u čistoći,najvažnije savjete za život i brak koje nigdje drugdje nisam imao prilike čuti ni pročitati.Npr.taj svećenik je rekao da muževi trebaju čuvati svoj libido za svoje supruge jer ima muževa koji svoje strasti i emocije ispucaju na sportu,na kartama,u kladionicama,...tako da se kod toga jako emotivno angažiraju s puno strasti i kad doma dođu nemaju previše interesa za supruge(konkretnije vođenje ljubavi s njima).

Ili onu priču o predanju u Volju Božju,dao je primjer nekog svećenika koji uopće nije htio gledati djevojke i samo je htio biti svećenik.Upisao bogosloviju,završio,zaredio se,vršio svoju svećeničku dužnost i u tome bio sretan sve dok nije došla suhoća.A kaže da svakome mora doći suhoća,kako u duhovnom zvanju tako i u braku ili samoći.I osjećaj promašenosti.Tada taj svećenik počne razmišljati kako stalno doma dolazi sam,kako bi lijepo bilo da ima ženu i djecu,da mu se neko veseli kad kući dođe,...a u biti ne shvaća da mu to sotona puni glavu tim mislima.Pa počne razmišljati da on slučajno nije bio za brak umjesto za svećenika,pa se sjeti kako je upisao bogosloviju.Razmišlja o tome da je to htio...i samo je to htio a nije htio ni pomisliti da bi mogao u brak...i tu padne.Jer se sjeti da ako netko nešto forsira onda Bog to i dopusti pošto je svakome dao slobodnu volju i da bira što hoće.Pošto nije imao predanje u Volju Božju kad je bilo vrijeme jednostavno kad je trebao nije prepoznao da je zvanje svećenika ipak bila Volja Božja pa misli kako je to bila njegova volja a ne Božja.Kaže nam naš don Šime da je upravo zbog toga puno svećenika izgubilo zvanje.I na kraju taj svećenik iz priče izgubi svaku volju da nastavi biti svećenik jer je uvjeren da je za brak,spakira ktvari i skine se.

Pričam ja tu priču jednoj meni poznatoj osobi koja je u braku a ta mi osoba kaže da se njoj upravo to događa.Ima bračnu krizu i počele su je salijetati misli da je trebala ići u duhovno zvanje,da je taj brak promašaj,a sve ostalo plod tog promašaja.Ali srećom prepoznala je da je to napast i umjesto da snage troši na razmišljanje o duhovnom zvanju sad ih usmjerava na rješenje bračne krize.

Kroz sve to vidio sam koliko je bitno ići na razgovor s nekim svećenikom kad su takve stvari u pitanju.Svećenik je dušobrižnik i Bog mu daje rasvjetljenja za dušu koja mu je povjerena.

Svaki put kad sam išao s njime na razgovor molio bi Duha SVetoga da ga rasvjetli za mene i da ga nadahne da mi kaže što mi treba raći.Tako mi je jedan svećenik doslovno rekao da tražim djevojku od 31 godinu,kaže"i nešto malo 32 godine" Ja sam to shvatio kao savjet,da bi mi takva djevojka tih godina mogla odgovarati (kasnije sam vidio da je to bilo proročanstvo jer par godina nakon tog razgovora kad sam s njom prohodao djevojka imala 31 godinu a 32 je napunila mjesec dana prije nego smo se vjenčali).

Počeo sam malo intezivnije izlaziti s djevojkama ali se još nisam upuštao u vezu.Jednom sam izlazio s jednom djevojkom za koju sam smatrao da bi mi mogla odgovarati i kad sam to rekao našem voditelju iz Centra za zvanja on mi je rekao da ta nije za mene iako sam mu samo uspio izgovoriti rečenicu"izlazim s jednom djevojkom...".Tu me prekinuo,rekao mi neke stvari o njoj i rekao mi da trebam tražiti djevojku koja je dugo u jednoj crkvenoj zajednici i rekao mi neke njene osobine.Ja sam ostao malo zatečen ali kasnije se pokazalo da je i to bilo proročanstvo jer je moja sadašnja supruga bila 16 godina u toj zajednici a ono što mi je rekao o toj djevojci s kojom sam tada počeo izlaziti se također pokazalo istinitim.Sve se to događalo nekoliko godna prije nego sam prohodao sa svojom sadašnjom suprugom.U tome sam shvatio važnost molitve za duhovnika i molitve da ga Bog rasvjetli za razgovor i ono što mi treba reći.

S obzirom da mi je tada još bilo teško direktno povjerovati u to što mi svećenik kaže dok sam izlazio s tom djevojkom cijelo vrijeme sam molio da mi Bog pokaže jel ona za mene.Nakon nekog vremena sam i sam shvatio što mi je don Šime bio rekao,da ta djevojka nije za mene i da dalje tražim.

Kad bi mi se neka djevojka svidjela i kad bi vidio da bi smo mogli ići u korak kroz život tj.da je aktivni vjernik,da i ona traži srodnu dušu a ne samo dečka pitao bi je da odemo na piće.Ako bi mi se počela sviđati tako bi se malo družili i ja bi kroz to druženje iznosio svoje životne stavove.AKo bi vidio da i ona ima iste stavove a uz to mi se sve više sviđa otvoreno bi joj rekao da mi se sviđa i da bi volio da se tako družimo pa ako kroz to druženje oboje uvidimo da ima nešto više od samo prijateljstva da bi mogli i u vezu.Nije mi se žurilo jer sam znao da ću do onog za što sam stvoren prije ili kasnije doći.Ali kad bi joj rekao da ja želim samo hodanje u čistoći bez poljubaca tu sam znao čuti svakakve komentare i pogrde Npr.da nisam normalan,da sam luđak,da sam fanatik,da će me ona "obratiti",... Nisam to shvaćao uvredljivo nego me od toga smijeh hvatao.Ja bi samo rekao da ako se u tome ne slažemo onda niti živjeti ne možemo cijeli život zajedno pa da možemo nastaviti biti prijatelji a da ću ja dalje tražiti.Uglavnom bi kasnije pristale kad bi vidjele da sam čvrst u svom stavu da tako hodamo i da se ne savijam kako bi možda one željele.Ne znam jel tako djevojke kušaju mladiće koliko su čvrsti i postojani ali meni se upravo to čini.A odlučnost da u tome ustrajem po svaku cijenu mi je upravo dala dugogodišnja samoća i vjera da će ona prava na to pristati.A tako je i bilo,moja sadašnja supruga kad sam joj predložio da hodamo bez poljubaca je odmah pristala.

Naravno uvijek sam računao na to da postoji mogućnost pada iz slabosti pa sam nekoliko hodočašća i Devetnicu Gospi od krunice prikazao da me Gospa uvede čistim u brak,i to nekoliko godina prije nego sam ušao u vezu s njom.

Prijatelji su mi uglavnom govorili isto što i te djevojke,da nisam normalan,da sam fanatik,bla bla bla...i da koja će to danas na tako nešto pristati.Ali ja sam i dalje bio postojan u toj odluci,za koju vidim da je bila spasonosna.

Pošto sam djevojku stalno tražio u istom okruženju nailazio sam na više djevojaka koje su mi po svemu što sam tražio odgovarale i sve su mi se viđale,kao i ja njima pa nisam znao šta da radim.Tu sam jasno mogao vidjeti da emocije mogu imati prema svakoj od njih ali također da je samo jedna prava za mene tj.moja srodna duša koju Bog za mene ima u planu od vječnosti.Čitao sam u nekoj knjižici kako je jedna časna imala viđenje da ako Bog ima u planu dvije duše da budu zajedno onda stvori jednu i drugu tako da savršeno odgovaraju jedna drugoj i da sve što treba jednoj duši od druge ta druga sve to ima.Ja sam već prije molio da ne budemo zavarani i da ja ne odem s nekom drugom osim one koju mi Bog daje,kao i obratno isto to za nju.I molio sam da se prepoznamo.

Ono što mi je davalo jedan duboki mir da sam na pravom putu je to što sam bio duhovno vođen od svećenika koji je za mene bio rasvjetljen pa dokle god ga slušam nisam se bojao da ću otići krivim smjerom jer me po njemu Duh Sveti vodio a ja sam se dao voditi.

Također ono što mi je davalo mir kad sam trebao prepoznati koja je djevojka za mene je to što se nisam bacao odmah u vezu i prepuštao strastima,pa makar i samo poljupcima.Jer kad se uđe u vezu onda se ljudi povežu,čak i preko poljubaca jer je to grijeh koji ranjava pa se preko te rane dvoje ljudi zna navezati i ako je to pogrešna osoba onda je i prekid bolan,ako ne za oboje onda obično jedna strana ostane povrijeđena.A to nipošto nisam želio.I imao sam također jednu veliku želju a to je da svoje srce sačuvam za onu pravu,da ga ne otvaram drugima,zato sam imao način da prvo upoznam djevojku,pa da joj otvoreno predložim da se možemo družiti s namjerom da možda uđemo u vezu,dakle sve bezbolno.Ali kasnije sam vidio da ni tako nije baš bezbolno,pogotovo za onu stranu koja je u toj "vezi"(ako se tako može nazvati) bila više voljena.

Nadao sam se da će mi Bog poslati moju srodnu dušu kad bude vrijeme i da neću morati izlaziti i s drugim djevojkama ali tako nije bilo.Naš duhovnik nam je govorio da trebamo uvijek pitati djevojke za izaći vani pa sam i ja to činio.Ali kad bi otvoreno s nekom razgovarao onda sam se uvijek molio da mi Bog pokaže da li je ona ta prava za mene.Jednom sam bio u velikoj kušnji jer mi se jedna djevojka jako sviđala i družili smo se duže vremena ali ona nikako da se odluči da uđemo u vezu.Tu sam bio na kušnji da li da tražim da mi Bog pokaže jel ona ta prava za mene ili da molim da mi nju dade.Jer toliko mi se sviđala da sam svim srcem želio da je onda ta prava za mene.Ali srećom Bog nije dopustio da uđemo u vezu,tek kasnije kad sam se ohladio shvatio sam da s njom ne bi bio sretan.Sva sreća da sam se toliko uspio savladati da sam iznad svga toga zaluđenja s njom ipak želio Volju Božju

Nakon toga sam se počeo družiti s jednom djevojkom koja mi se po svemu sviđala i za koju sam mislio da bi mi po svemu u njenom životu mogla odgovarati,a imali smo i dosta zajedničkih prijatelja.Imala je iste životne stavove kao i ja,kretala se u krugovima u kojima se i ja krećem,bila je aktivna u crkvi,iskrena i otvorena kao osoba koja živi vjeru.Otvoreno sam joj rekao šta od nje očekujem i tražio da oboje molimo jesmo li jedno za drugog.Moglo bi se reći da bismo se savršeno slagali u životu ali tu sam vidio da osim onog što se na vani vidi,pa čak i onog unutarnjeg jer znao sam da je iskrena i da isto tako i vjeru živi,postoji i Volja Božja tj.da li je ona ta moja srodna duša.

Možda nismo službeno bili u vezi ali pošto sam joj otvoreno rekao šta želim i ona je pristala na takvo druženje skoro pa da smo i bili u vezi.Bilo je svakako lijepo druženje,grijeha među nama nije bilo.No kako je vrijeme prolazilo malo po malo naš odnos mi se kristalizirao i počeo sam shvaćati da nismo jedno za drugog.Nadao sam se da će i ona isto to shvatiti ali izgleda da je to Bog samo meni govorio pa mi nije bilo lako reći joj da sam shvatio kako nismo jedno za drugog,nisam je želio povrijediti.No morao sam s time prekinuti pa sam joj i ubrzo rekao,razišli smo se prijateljski.

Nakon toga je uslijedilo još nekoliko izlazaka i druženja s različitm djevojkama,činilo mi se da se tu ništa bitno nije dogodilo ali kasnije sam shvatio da sam u biti morao pokušati s djevojkama koje su mi se već prije sviđale ali kojima nisam iz različitih razloga pristupio zato da to nekako "dorečem" tj.da budem načisto po pitanju njih zato da me tu sotona ne bi mogao napastovati kad u braku dođe suhoća.Koliko sam uspio čuti i pročitati mnogi,kad im u braku dođe suhoća ili svađa imaju napasti na druge osobe pa vjerujem da je Bog htio da i s tim djevojkama pokušam i riješim sam sa sobom jesu li za mene.I naravno,nijedna nije bila za mene,ili bi se ona uplašila,ili ne bi bili "u fazi" tj.kad se ona meni sviđala ja sam njoj bio nezanimljiv a kad bi se ja ohladio onda bi se ona zagrijala a sve to znači da Bog nije htio da budemo zajedno.A morao sam se učiti i gubiti u životu,naime uvijek postoji onaj neugodni osjećaj koji ostane kad te neka djevojka odbije,pogotovo ako je u tome bila netaktična,nespretna ili gruba.Ali sam se nakon više odbijanja naučio prihvatiti to dobijanje s mirom.

Tu sam sam shvatio da nema ništa ni od jedne od njih.I tu sam dotakao dno.Nije bilo više ijedne koja mi se sviđala i za koju sam vjerovao da bi mogli imati budućnost.Ni neke druge nije bilo na vidiku.Bio sam otvoren za duhovno zvanje tj.da budem svećenik ali nikakvog poticaja nisam imao.Želio sam brak ali 13 godina nisam bio u vezi s djevojkom,zaboravio sam kako to izgleda uopće biti u vezi.Imao sam lijepa iskustva s djevojkama s kojima sam izlazio ali sve je to završilo tako da bi shvatio da nije za mene.Počeo sam gubiti nadu,osjećao sam se kao čardak ni na nebu ni na zemlji tj.neostvaren.Znao sam da jednog dana mora doći i to nešto za što sam stvoren ali taj dan nikako da dođe,nikad kraja toj mojoj muci.Najteže mi je bilo to što je Bog šutio,doduše od onih svećenika sam čuo dosta toga o mojoj budućnosti i osobno sam dobijao proroštva o tome što će jednog dana biti ali nekako u toj agoniji sve mi je to izgledalo kao nekakav dobar savjet ili plod mojih želja a ne kao stvarno proroštvo.Ovdje ne mogu navoditi o čemu se sve radilo jer su stvari osobne.

Samoće sam se najviše bojao,izgledala mi je nekako neplodna.Nemaš se kome davati,nemaš ženu,djecu,župu i župljane,nemaš nikoga svoga,izgledalo mi je užasno i imao sam otpor prema tome da ostanem sam.

Jednog dana sam šetao gradom i razmišljao o svom životu.I tako ja razmišljam o tome kako bi bio nesretan da ostanem sam i shvatim da ako je Volja Božja da živim sam,da će me bog u tome učiniti sretnim.I da ću ako se oženim ili odme u svećenike,a stvoren sam da budem sam,da ću tada gadno pogriješiti i biti nesretan a u biti mogao bi biti sretan ako prihvatim Volju Božju ako Bog hoće da ostanem samac.Tada mi je sjelo u srce ono što sam samo u galvni znao tj.postao sam svjestan da prihvaćajući bolju Boćju za moj ćivot samo mogu bit sretan.

I tada sam rekao:"Bože,ako je Volja Tvoja da budem samac,reci mi to i ja ću sve moje molitve,pokore,hodočašća,devetnice i sve ostalo prikazivati sve dok ne prihvatim tu samoću".Jer imao sam velik otpor prema samoći i vjerovao sam da trebam tu obraćenje da to mogu prihvatiti,ako je to Volja Božja.Nakon toga mi nestao taj strah od samoće i odjednom sam se počeo radovati i toj mogućnosti jer mi je najteže od svega padala ta neostvarenost,bio sam kao u nekakvom vakuumu.Imao sam osjećaj kao da su im se tada otvorila nekakva vrata.

Nedugo nakon toga dogovorio sam se s jednom djevojkom da izađemo ali nekako zbog svega što mi se izdogađalo bio sam poprilično ravnodušan hoće li šta od toga biti ili neće,zapravo bilo mi je svejedno.Djevojka mi se sviđala i bila je zainteresirana,po svom životu mi je odgovarala ali svi ti događaji do tada ubili su u meni želju za brakom,želio sam samo da se vrši ono za što sam stvoren šta god to bilo a ne da se vrši moja volja tj.moja želja da se oženim.Kasnije sam shvatio koliko je to bilo dobro,dapače odlično jer tada više nije bilo moje volje nego Volja Božja tj.ono što je naš don Šime govorio,predanje u Volju Božju je bitno za kasniji brak ili duhovno zvanje jer kad nakon 10,15,20 godina dođe suhoća onda te sotona ne može napastovati da si ušao u brak zbog svoje volje.

Pošto su počeli ljetni praznici i godišnji odmori svatko je išao na svoju stranu i dogovorili smo se da ćemo izaći nakon Velike Gospe

Zamoljen sam da pišem kako sam upoznao koju djevojku pa ću malo o tome.

Nede djevojke sam otprije poznavao,uglavnom bi se upoznali preko nekih poznatih osoba.

Neko vrijeme sam bio u fazi kad sam preko raznih spajalica upoznavao djevojke,uglavnom preko vjerskih portala.Ali nekako sam imao osjećaj da je to krivi način upoznavanja i da tako neću naći djevojku.No ipak sam pokušavao,ono što je najbolje većina tih djevojaka su bile djevojke koje sam iz viđenja poznavao iz različitih crkvi i duhovnih seminara.I kad bi se dogovorili da se nađemo lijepo bi se upoznali,neko vrijeme družili ali i uz moju i njenu najbolju volju ne bi daleko odmakli po pitanju našeg odnosa jer bi shvatili(ili bi ja shvatio.tako je najčešće bilo) da nismo stvoreni da budemo zajedno.Zato sam još neko vrijeme na taj način pozivao djevojke na druženje,ali čisto prijateljski,bez ikakvih pretenzija da od toga nešto više postane a to bi im i rekao kad bi se dogovarali za izlazak.U meni je još tinjala nada da ću tako upoznati onu pravu za mene ali na kraju se ispoostavilo da s tim djevojkama s kojima sam na taj način izlazio čak niti prijatelj nisam ostao,nekako bi se razišli i kad se sretnemo u gradu samo se pozdravimo bez puno priče.Zašto je to tako ne znam,bilo je kvaltietnih djevojaka s kojima bi možda i ostao u nekakvom prijateljskom odnosu ali čak ni to.Možda jednog dana i bude,ko će znati.

Vidio sam da je najbolji način da upoznam neku djevojku tako da nađem način da se nekako preko poznatih upoznam s njom.Gledao bi s kime se druži,koga poznaje,s kime je popričala pa ako sam nekoga od tih ljudi poznavao zamolio bi ga da nas upozna ili jednostavno bi se došetao kad bi s nekim meni poznatim razgovarala pa taj nije mogao a da nas ne upozna.Svi koji su me poznavali su znali da sam u fazi traženja i da sam otvoren za poznanstva sa slobodnim djevojkama.Nakon toga je sve lakše bilo,kad bi je sreo malo bi započeo razgovor i usput pitao jel raspoložena za kavu i uzeo njen broj telefona.Nisam se želio nalaziti navečer,to mi je nekako previše vuklo da odmah želim vezu nego bi se nalazi po danu,djelovalo mi je nekako opuštenije i neobaveznije pa mi se činilo da se tako možemo bolje upoznati.

To mi je uglavnom bio način kako sam upoznavao djevojke s kojima sam izlazio jer sam djevojku tražio isključivo u crkvenim krugovima pošto za ove iz kafića ili neke druge sredine nisam znao kakve su po pitanju vjere i njihovog života pa mi se nije dalo gubiti vrijeme i ići metodom pokušaj-pogreška jer je bila mala šansa da baš na takvu naletim tamo di je većina djevojaka svjetovnih svjetonazora.

Čuo sam da na Kaptolu fra Vatroslav Frkin svaka dva tjedna organizira seminare za upoznavanje mladića i djevojaka ali detalje ne znam.

Čak sam išao na hodočašće u Međugorje koje je organizirao neki svećnik s nakanom za upoznavanje mladića i djevojaka,završilo je tako da sam upoznao nekoliko dečki s kojima sam se sprijateljio.I dobio sam odbijenicu od jedne djevojke koju sam tamo upoznao.Kasnije sam je opet sreo na zaručničkom tečaju,pomagala je voditeljima tečaja,upisivala je podatke sudionika.

Moju sadašnju suprugu sam upoznao preko nekih poznatih osoba ali već samo se znali iz viđenja jer smo se kretali u istim krugovima i imali smo dosta zajedničkih poznanika,zapravo ona je poznavala dosta mojih prijatelja.Čak su neki moji prijatelji imali želju da nas upoznaju jer im se činilo da bi se nas dvoje mogli slagati,po svemu sudeći čini mi se da je samo bilo pitanje vremena i osobe ko će nas upoznati.