www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu - Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Osobni forumi

Vrijeme na UTC [LJV]

Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

Strana 1 od 2

[ 13 post(ov)a ]

Idi na stranu 1, 2 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

rebeka

Naslov: Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

Postano: 14 lis 2008 20:35

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
"Ljepota je život kad život
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo."

Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 14 lis 2008 20:43

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

"Ljepota žene ogleda se u njenim očima. Možeš da ideš kod kozmetičara, ovamo-tamo, ali ako nisi sretna i ispunjena emotivno... onda ne možeš ni da budeš lijepa i privlačna. Sve je to u glavi. Možeš da imaš, naprimjer, super frizuru i šminku, ali ako su ti oči tužne, sve pada u vodu"
Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 15 lis 2008 15:09

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Dobrota, plemenitost, ljepota, sve propada, ako nije rođeno sa zubima."

"Ljepota je otvoreno preporučeno pismo koje za nas unaprijed pridobiva srce.."
"Zlato može mnogo, ali ljepota još više."

"Tjelesna ljepota je nešto životinjsko ako iza nje nema razuma."

"Najljepši dio ljepote je onaj, koji slika ne može izraziti."

"Nema iznimne ljepote koja nema nečeg neobočnog u proporciji."
"Ljepota je dubine površine." Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 15 lis 2008 15:19

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati."

"Duše se ne pobeđuju oružjem, nego ljubavlju i blagorodnošću

Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 15 lis 2008 16:11

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Ljubavna priča
"Kuc, kuc!

"Sveti Petre otvori mi vrata!"

"Tko to stoji pred vratima raja?"

"Ja sam, Ljubav."

"Čija ljubav?"

"Kršćanska ljubav"

Svet Petar odškrinu vrata i proviri.

"Što tražiš ovdje?"

"Utočište"

"Utočište?"

"Neznam kuda da krenem."

"Pa ti si se trebala udomiti na zemlji."

"Ali ljudi su me protjerali..........."

"Za ime Boga, zbog tih par zločestih ljudi ti napuštaš svoju svetu dužnost i poriv zbog kojeg si otišla tamo."

"Nisu me protjerali samo par ljudi nego svi narodi planete."

Sveti Petar otvori širom vrata i izađe iz raja.

"Što se u ime Boga dogodilo?" upita ju zabrinuto i u tom trenu spazi da Ljubav nije stigla sama. "Ti ne dolaziš sam. Koga to vodiš sa sobom?"

"To su moje kćeri, Pravda, Suosjećanje i Istina."

"Zar su i one protjerane?"

"Da, među stanovnicima planete više nema mjesta za nas."

"Ali i prije su stanovnici planete zemlja, griješili, vodili ratove pa ipak nisi bježala od njih."

"Ljudi su griješili i ratovali su tada još vjerovali u moju snagu, spoznavali je kao osnovu svojih života. Sada je vjerovanje u njima dogorjelo kao voštanica. Nije ostao niti tračak njenog svijetla u njima. To je razlog sveti Petre da ja i moje kćeri nemamo što tamo više činiti."

"Šta je razlog toj promjeni."

Ljubav pruži ruku prema dolje gdje se u sunčavoj svjetlosti nazirala plava planeta i na njoj jedan crna mrlja.

"Ona crna mrlja je uzrok svemu."

Sveti Petar uperi svoj pogled u mrlju.

"Ja tamo vidim grad i oko njega bezbroj spomenika."

"To su spomenici mržnji."

"Ah da, sada te razumijem, ali zar nisi pokušala spriječiti širenje tih spomenika."

"Lutala sam planetom od zemlje do zemlje i pokušavala pobijediti mržnju, ali ona se širila brže od mene. Gdje god sam stigla ona se već širila."

Zavlada trenutak šutnje, a onda sveti Petar izusti svoju misao;

"Što misliš kako bi bilo da se Spasitelj još jednom spusti na planetu."

"Ah ne sveti Petre, ovaj put ga nebi pustili na planetu bez dokaza osobnosti, nebi mu dali hranu ni prenoćište bez novca, nebi ga raspeli na križ, nego bi ga ismijavali."

"Ali mora postojati nešto što je u srcima ljudi na planeti zamjenilo Ljubav."

"Kaže se da ju je zamjenila pohlepa."

Tužna pogleda apostol propusti Ljubav i njene kćeri u raj i zatvori vrata. U tom trenu se na nebu zapališe dva nova svijetla. " djed završi priču.

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 18 lis 2008 20:40

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

ljepota je svjetlost u srcu."

Da bi srce svijetlilo ,potrebno je mnogo izmjeniti u svojem zivotu...
da bi dobilo tu ljepotu ,i svjetlost u srcu...
Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono sto ga satire, a ono sto je za pohvalu i na dobro to ne istice...i tako gubi malo svjetlosti od svojeg sjaja...nebeskog.
Znamo da poraz je trenutak a trenutci prolaze.
Treba znati da uvijek postoji izlaz za svaku situaciju . Izlaz ceto ne rjesava stvari,ali ima tko zna bolje od nas..sta nas ceka…i sta nam je ciniti.
Mozda nismo svjesni ,da nas i nevolje vode na put sigurnosti,
one nas stavljaju na mjesto na put u kojemu je iz nekog razloga bolje ,da je tako...!

Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 19 lis 2008 19:33

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

"Zasto neki ljudi ne ljube Boga?" –pitam se otvorenih ociju. Zasto?
Nije valjda da je njihovo srce drugacije,... zasto,kakvim ocima gledaju oni kako bi mi to protumacili?
Kada se nase oci srca i duse otvore, vidimo unutarnju stvarnost ,nasa nutrina koja je skrivena iza vanjstine nase maske , ovoga svijeta ,ona mora da vidi tu ljepotu,i u toj ljepoti Boga..
.Sjetimo se koliko samo puta pogledali u noci ,mozda i na nekom brdu,mozda rijeci, moru i tako gledali nebo? Svuda je oko nas bila tama, a zvijezde su iznad nas sjale, mnogo zvijezda.
Nebo je skoro bilo bijelo ,zar nije tako? A sve naokolo je bilo kao svjetlom obasjano. Kada se sluh nasega srca otvori, cujemo ono skriveno iza, rijeci cujemo onako kako su zaista , istinu vidimo tu predivnu sliku,vidimo Boga..
Otvoriti svoje srce znaci pribliziti se Bogu.
"Mene ,ni nikoga ne moze obuhvatiti cijeli svemir, ali moze srce iskrenog vjernika, brata i sestre."
Nase srce je stan u kojem stanuje Bog,da On je prisutan ,kako u prirodnoj ljepoti ,tako i u nasem srcu..Pokusajmo nocu gledati nebo s nekog gradskog trga osvijetljenog svjetiljkama, neonskim svjetlima, reklamama? Umjetna svjetlost je prejaka, pa zvijezde kao da nestaju.Tako i nase srce…Bez onog "glavog" ,nije ono sto bi trebalo biti.Samo orginal je vazan,to je stvarnost ,da vidimo tu ljepotu,i da zracimo tom ljepotom.
Svako srce je hram Boziji. Vazno je otvoriti srce znaci dozvoliti da se u nama rasvijetli ta prisutnost Bozja.. Oko nas ima toliko toga sto nam izgleda vazno: novac, udoban zivot, posao, politika, zabave.,ljepotu gledamo ,samo na izgled,najcesce sa sminkom ,pod maskom...
Prema tome, sva mudrost je vec u nama; sva ljubav u nama, sva radost je u nama. Ipak, sve to ostaje skriveno dok se nase srce ne otvori,da ono pokaze svoju ljepotu,svoj sjaj u punom smislu ..Sve drugo oko nas ,samo namece se, prati nas u stopu, uporno navaljuje za nekom nedoseznom ljepotom. A nasa bijedna svijetla ociju cini se jacim od beskrajnog Bozjeg svjetla." U dubini naseg srca zivi iskra Bozanskog.
To je unutarnje znacenje naseg zivota,nase vjere i oprjedjeljenja za Boga.." Kada se srce otvori tu u nasoj nutrini, otkrivamo mudrost, ljubav, radost i nadahnuce iz te Bozanske iskre u nama,koja svojim sjajem pali i prodire,i sjaji u punom sjaju,nutrine i vanjstine...

Da bi srce svijetlilo ,potrebno je mnogo izmjeniti u svojem zivotu...
da bi dobilo tu ljepotu ,i svjetlost u srcu...
Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 21 lis 2008 16:40

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

"Duh je savršenog čovjeka poput ogledala. Ogledalo ne trči za stvarima kako bi uhvatilo njihov odraz, a kada ih odražava, ne drži ih samo za sebe. Tako ga ništa ne može oštetiti, tako ga ništa ne može pokvariti"

"Ljepota je život kad život
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo."

Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 26 lis 2008 20:56

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Jednom zauvijek dano ti je sljedeće kratko pravilo:
Ljubi i čini što hoćeš.

Šutiš li, šuti iz ljubavi.
Govoriš li, govori iz ljubavi.
Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi.
Opraštaš li, opraštaj iz ljubvi.
Imaj u dnu srca korijen ljubavi.
Iz tog korijena može izaći samo dobro.
(Sv. Augustin)

Slika

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 06 stu 2008 20:26

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Težnja za lijepim i dobrim
Reci mi za čim čezneš i reći ću ti tko si i kakav si! Ima li istine u ovoj izreci? Za čim čezne naše srce? Za kim čeznemo? Može li čovjek čeznuti za nečim što stvarno ne postoji niti je ikada postojalo? Ili je sama čežnja znak da mora postojati izvor na kojem će se ona "napiti", u kojem će se ispuniti?
Srce nas vuče tamo gdje je naše blago. Nitko od nas, međutim, u dubini svoje duše ne čezne za nečim što je loše ili ružno. Pa i onda kada učinimo nešto loše, bili smo uvjereni da je to za nas dobro. Nakon takvog iskustva raste razočarenje i spoznaja da nismo izabrali ono što je trebalo, da nismo sretni i zadovoljni kakvi bismo htjeli biti.
Premda čeznemo za zadovoljenjem osnovnih tjelesnih potreba, još jače u nama vapi za ispunjenjem ona druga, duhovna glad. Jedna od najdubljih čežnji našeg srca je čežnja za istinom i ljubavlju. Ovo dvoje u sebi je neodvojivo jer ne može reći da ljubi onaj tko živi u laži. Niti može tvrditi da je istinoljubiv onaj tko smišlja nepravdu i osvetu. Ništa nas tako teško ne pogađa kao prijevara i ravnodušnost. U naravi svakog čovjeka jest težnja za plemenitim, ugodnim i dobrim.
Čovjek je neke svoje osnovne potrebe zaboravio ili potisnuo. Potrebno je uvijek iznova probuditi i zadovoljiti takve potrebe koje su drugačije od čisto tjelesnih, nagonskih. Za skladan emotivan život treba nam blizina voljenih osoba, razgovor i razumijevanje. Svoj duh oplemenjujemo promatrajući ljepote prirode ili nekog umjetničkog djela. Svi ćemo se složiti da ima za naš duh razarajuće glazbe, prebučnih društvenih mjesta, za oči neugodnih krajolika i zgrada. Mi čeznemo za skladom i ljepotom, a kaos nas uznemiruje i plaši. Čeznemo za snažnim, pozitivnim emocijama jer nas nose, podižu nam duh i cijelo naše biće. Poželimo da vječno traju, da nikada ne izblijede.
Nijedna neimaština nije tako strašna kao neimaština ljubavi . Ona je temeljna ljudska potreba. Sitne pažnje, iskrena susretljivost i poklonjeno vrijeme osmisle čitav naš dan. Sve možemo izdržati, ali osjećaj napuštenosti vrlo teško. Potreba za ljubavlju je duboko duhovne naravi. Ona ima svoje tjelesne izričaje, ali se nikako ne da na njih svesti. Koliki su se prevarili misleći da će potrebu za ljubavlju ispuniti tjelesnim zadovoljenjem. Uvijek ljubavi gladni - davno je napisana "presuda" svakom čovjeku. Tko će tu glad utažiti? I "najsretniji" u ljubavi među nama i dalje za njom čeznu. Vuče nas k sebi neka još veća, snažnija, sveobuhvatnija ljubav u kojoj slutimo da su sve naše ljubavi sažete i iz koje sve izviru.
Zbog svoje nesavršenosti i zabluda znamo druge povrijediti. I oni nas. Sretni smo kad nam drugi oproste, iskreno i od srca. Sretni smo što imamo dobre ljude oko sebe jer bez njihove dobrote mi bismo uveli. Čeznemo za dobrotom, u sebi i u drugima. Neugodno nam je ako nismo postupili kako treba. Taj osjećaj manjka dobrote nam smeta, uznemiruje nas. Možemo ga potisnuti, ali on se vraća i stalno nam govori da nešto treba staviti na svoje mjesto. Da treba uspostaviti ravnotežu ljudskih odnosa.
Slika

Vrh

Strana 1 od 2

[ 13 post(ov)a ]

Idi na stranu 1, 2 Sljedeće

Početna » Osobni forumi

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: