www.tebe-trazim.com

Prispodoba o okrutnom dužniku

''Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovijedi gospodar da se proda on, žena i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice pred nj govoreći ''Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.'' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.''

''A kad taj sluga izađe, naiđe na jednog svog druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći ''Vrati što si dužan.'' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati ''Strpljenja imaj sa mnom i vratiti ću ti.'' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.''

''Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu ''Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svom drugu, kao što sam se ja i tebi smilovao…'' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.''
(Mt 18, 23-35)

Molitva je kao glazba - ona se osjeća, kao što srcem doživljavamo osjećaje ljudi čiju glazbu slušamo.

http://youtu.be/oFoPjjlcnqg

IZBAVI ME ISUSE

Od želje da budem voljen,
Od želje da budem veličan,
Od želje da budem poštovan,
Od želje da budem slavljen,
Od želje da budem hvaljen,
Od želje da budem ispred drugih,
Od želje da me pitaju za savjet,
Od želje da me priznaju,
Od želje da budem poznat,
Od straha da budem ponižen,
Od straha da budem prezren,
Od straha da trpim prijekore,
Od straha da budem oklevetan,
Od straha da budem zaboravljen,
Od straha da mi se nanese nepravda,
Od straha da budem ismijan,
Od straha da budem osumnjičen.

Bl. Majka Terezija

(Ps 33,20-21)
"Naša se duša Gospodinu nada,
On je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo" .

Uskrsni ponedjeljak

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret. Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.



Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji. Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.



To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.
Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi? Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.



Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan' na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.



Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.



Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti.
Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.
Sretan ti drugi dan Uskrsa!



Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

Psalam 55

Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:

2obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,

3zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone.

4Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.

5Užas me i trepet hvata, groza me obuze.

6Zavapih: O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!

7Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;

8brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.

9Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu;

10danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu.

11Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

12Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.

13Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik

14s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.

15Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.

16A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.

17Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.

18Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.

19Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.

20Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

21Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.

22Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.

23A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!