www.tebe-trazim.com

VOLJA OČEVA

Vršiti volju Očevu nije nimalo lako... Što je volja Očeva?...To je ono što nam se ne dopada, što je protiv nas samih, to je sve ono što mrzimo i odbacujemo, to su svi naši strahovi pred koje nas Otac stavlja da se suočimo s njima i da ih se tako oslobodimo...
Vršiti volju Očevu, znači reći svom bližnjem da griješi čak i onda kad znamo da će nas ta osoba osuditi, da će nas ogovarati, vrijeđati, mrziti napustiti...
Znamo što nas čeka kad nekom kažemo nešto što osoba sama ne želi čuti o sebi, ali moramo joj reći jer Otac u našoj savjesti progovara, čak i viče sve jače i jače dok se ne prodere s onom rečenicom: DUŠU BRATA TVOGA TRAŽIT ĆU IZ TVOJE RUKE.
Kad mu kažemo čega se bojimo i zbog čega ne želimo nekome reći ono što Bog sam traži da mu kažemo, pita nas tada naš dobri Otac:
ŽELIŠ LI LJUBAV SVIJETA ILI LJUBAV BOŽJU? ŽELIŠ LI DA TE DRUGI SMATRAJU DUHOVNOM I DA SE ULJULJAŠ U SVOJU ISPRAZNU DUHOVNOST SAMO ZATO JER DRUGI IMAJU TAKVO MIŠLJENJE O TEBI... ILI ŽELIŠ ISTINSKU DUHOVNOST SLUŠAJUĆI MOJE UPUTE, VRŠITI MOJU VOLJU I BITI POSLUŠNA MENI?...
MISLIŠ LI DA JE PONIZNOST TRPITI LJUDE I UDOVOLJAVATI LJUDIMA?
NE, PONIZNOST JE POSLUŠNOST MOJOJ RIJEČI, PODNOSEĆI UVREDE DRUGIH ZBOG TOGA ŠTO JA ŽELIM DA IM KAŽEŠ ONO ŠTO SAM TI REKAO I DA PRI TOM MOLIŠ ZA NJIH DOK TE SVI OSUĐUJU I ODBACUJU.
TO JE ONA PRAVA PONIZNOST, TO JE PRAVO ISTINSKO LJUBLJENJE BRATA BLIŽNJEGA, TO JE PRAVO VRŠENJE MOJE VOLJE. KAD GOD NEŠTO ČINIŠ DRUGIMA DA BI TE ONI SMATRALI PRAVOM VJERNICOM I DUHOVNOM OSOBOM TADA VRŠIŠ SVOJU VOLJU, A NE MOJU...
MOJA JE VOLJA KAD SE BORIŠ SA SVOJIM PROTIVŠTINAMA , KADA MORAŠ UČINITI NEŠTO ŠTO ĆE IMATI POSLJEDICE PO TEBE SAMU... ALI TADA SE I TI ISPRAVLJAŠ I RASTEŠ, TADA SE LIJEČIŠ I DRUGIMA POMAŽEŠ DOK TE GLEDAJU U TVOM TRPLJENJU PONIŽENU I IZUDARANU RAZNIM POGRDAMA I POGLEDIMA, OGOVARANJIMA I PODSMJEHIVANJEM.
UPRAVO TO JE MOJA VOLJA, DA TEBE NAUČIM PODNOSITI KRIŽ ŽIVOTA, A DRUGE DA UPOZORIŠ DA SE PREISPITAJU O SVOJOJ PRAVOJ I ISTINSKOJ DUHOVNOSTI I PONIZNOSTI.
Uistinu teško je vršiti volju Očevu, ali se jako isplati jer Otac uvijek održi obećanje koje nam je dao:I KADA TE SVI OSTAVE JA TE NIKADA OSTAVITI NEĆU....
O divne li slobode tada biti s Ocem mojim nebeskim, sa Majkom i Bratom mojim nebeskim...o divnog li društva što me u tim trenucima odbačenosti od svijeta tješe i uče, ljube i odgajaju.Nestane sva bol kad su oni sa mnom i prave mi društvo, poučavajući me i pripremajući me za izvršavanje volje Očeve sve dok Otac to bude želio i htio.
Tek kad sam osjetila mržnju svojih župljana na sebi vidjela sam slavu i veličinu Božju u onolikoj mjeri koliko mi je dano da vidim i osjetim. Sada mi je nešto najljepše i najdraže kad sam omražena i ponižena jer tada raste slava Oca moga nebeskog najprije u meni samoj, a zatim i svuda oko mene. JER KAD SAM SLAB ONDA SAM JAK-- Uistinu to je život u beskrajnoj slavi i ljubavi Božjoj...

SLAVA TEBI OČE MOJ
SLAVA TVOM JEDINOROĐENOM SINU
SLAVA SVETOM DUHU TVOJEM
SLAVA TROJEDINOM BOGU MOM
U OCU, SINU I DUHU SVETOM
U VIJEKE VJEKOVA ... AMEN

ISUSU

Vidjela sam Te danas Isuse u bratu čovjeku... u onoj starici s krunicom ...
u onom oronulom starcu sa štakama ... u tjeskobi sredovječnog čovjeka i žene ... u nestašluku mladih ... u radosti djece ... u plaču žalosnih ... u muci umirućih ... u patnji bolesnih ... u strahu neshvaćenih ... u poniznosti nemoćnih ... u nespokojnosti uznemirenih ... u nježnosti plahih ... u gorčini izdanih ......
Vidim Te u svakom srcu s manje i više dobra u sebi i vidim gdje rasteš, negdje sporo, negdje brzo i kako oblikuješ i čistiš ljudska srca za svoj sveti stan u kojem želiš prebivati kao stalni stanar, ne kao vikendaš ili turist..
Isuse daj da naša srca budu Tvoja stalna adresa boravišta i ne dopusti da ijedno bude privremeno.
Različita lica prolaze pored mene i Ti si u svima tako različit, a tako isti... u radosnom si nasmješen i svet, u tužnom si uplakan i svet, u izgubljenom si uplašen i svet, u djetetu si malen i svet, u patniku si izmučen i svet, u bolesnom si razboljen i svet, u odraslom si jak i svet, u slabom si ponizan i svet, a u svima nama si razapet.
Raspeti Isus u meni je raspet između svoje svetosti i moje slabosti, između svoje slobode i mog ropstva vlastitom egu, između svoje vjere i mojih sumnji i strahova, između svoje mudrosti i moje ludosti, između svoje ljubavi i moje bezobzirnosti. Susretnem se s NJim na sredini puta gdje se svađam zbog svojih protivština, i malo je što je raspet u meni , a ja ga još i popljuvam dok On onako blag s tom istom pljuvačkom očisti moju dušu i opere sve te moje grijehe opraštajući mi i koristeći moju bezobzirnost za učenje i moju vlastitu izgradnju.
Gledam u tebe Isuse i umorna sam od svog ega i svoje bezobraznosti prema Tebi.
Hvala Ti što si mi dopustio da Te vidim u svakom bratu čovjeku, da Te ljubim kad si radostan i tužan, bolestan i izmučen, neshvaćen i nemoćan, poražen i osramoćen, ponizan i jak, kad si u muci i molitvi, kad učiš i ispravljaš, kad šutiš i kad me opominješ, kad me ljubiš i opraštaš, kad si izgubljen i izdan..... I hvala Ti što i Ti mene ljubiš kad si raspet u meni i popljuvan i što si unatoč svemu Ti jedini SVET, SVET, SVET...AMEN

NA GRANICI


Oče, moj razum osijeća da si me doveo do kraja puta mog razumskog spoznanja, kao da dalje ja nisam u mogućnosti dokućivati Tvoje spoznaje.
Oče,je li granica moje ljudske spoznaje doista došla do samoga kraja?
Hoće li to biti kraj mog naukovanja u vjeri koja nema kraja, bar ne ovdje na zemlji, ili ćeš me sad Ti Oče prenijeti preko granice u beskonačnost?
Ako tražiš moju slobodnu volju, ja spremno biram da nastavim dalje spoznavati Tvoje tajne,ali vjerom,jer razum dalje ne može.
Da oče,želim i dalje ostati s Tobom jer se ne bojim biti u Tvojim sigurnim rukama i letjeti do onih visina koje mi Ti sam želiš pokazati i darovati.S obzirom da je razum došao do svojih krajnih granica, sada svom svojom dušom, voljom i svim svojim srcem želim i dalje nastaviti svoje životno putovanje, još jače, još čvršće i još sigurnije zajedno sa svojim Nebeskim Ocem.
Oče, ovu si dušu otesao i doveo do grubog sjaja...sada Te molim dobri Oče, iskristaliziraj je i dovrši onako kako si je zamislio kada si je stvarao.
Daj da ova duša od sada bude potpuno mirna u Tvojim rukama, kako bi Ti od nje mogao činiti ono što Ti želiš i što god želiš.
Nauči me služiti onako kako je služila moja Nebeska Majka, Bogu i ljudima.
ISUS: Ne boj se, JA SAM...
To što sada osjećaš uistinu je tako i to zato što si do sada ulazila u vlastitu nutrinu, duboko, duboko, spoznavajući sebe u svojoj ljudskoj naravi. Onda kada se potpuno spoznaš, tada dođeš do granica svojih mogućnosti spoznavanja, jer stvorenja se mogu spoznati razumom,a Bog samo vjerom i srcem. Prijeći granicu i zakoračiti u beskonačnost znači početi uočavati i spoznavati Božju ljubav. Ona doista jest nedokučiva, ali neki ljudi imaju milost da je gledaju svojim duhovnim očima.
Premda se ne može opisati i ne nalaze se riječi koje bi mogle dočarati predodžbu koju duhovne oči vide, duša jasno vidi ljubav Božju koja nema ni početak ni kraj. Bog tada otkriva duši onoliko ljubavi koliko to duša može podnijeti.
JA: O baci se dušo moja u zagrljaj te ljubavi, baci se poput malog pera što ga nježni lahor nosi na svojim krilima.Sad kad si mi pokazao samo dio svoje ljepote, ranio si me još jačom čežnjom za Tobom Oče.
Samo si mi na dijelić sekunde dopustio vidjeti bezgraničnost i beskonačnost svoje ljubavi, a moja duša već čezne da bude što prije s Tobom.
O slatka smrti, sestrice mila, ti koja ćeš mi donijeti tu ljubav da beskonačno uronim u nju.

BOŽJA LJUBAV

U jednom viđenju Bog mi je pokazao svoju ljubav. Bila je to beskonačnost pred koju me Gospodin stavio. Dok sam začuđeno gledala u taj beskraj ispred sebe, na usnama sam osjetila težak teret. Usne nisam mogla pomaknuti, a kamoli progovoriti.Šutnja... U trenutku me nešto zagrlilo i bacilo u tu beskonačnost pred kojom sam stajala. Osjećala sam da se moja duša kupa, pliva i roni u tom beskonačnom prostranstvu Božje ljubavi.
Obuzela me je takva radost da sam pomislila: ako još sekundu ovo potraje ja ću umrijeti od prevelike radosti.
Pokušala sam se pronaći u toj beskonačnosti, ali to je bilo nemoguće. Vidjela sam da je tu uronjeno čitavo čovječanstvo, od početka do svršetka svijeta...svi smo u tom beskraju Njegove čiste ljubavi poput čestica prašine i sve nas Otac jednako voli.
Pošto nisam mogla govoriti pomislila sam: Bože, pa Ti ništa ne znaš osim ljubiti. Ti se ne možeš ni naljutiti na nas ,a kamoli suditi.
Pomislila sam to jer sam vidjela samo čistu ljubav....ljubav u kojoj nije bila prisutna ni ljutnja ni osuda već samo ljubav i jedino ljubav.
Tada mi je Bog pokazao kako to izgleda kada dođemo, kako mi to kažemo, pred Božji sud.
Otac nas čeka raširenih ruku s riječima: dođi dijete moje ljubljeno....
ali pred čistoćom Njegove ljubavi naša djela ne mogu ostati skrivena u nama već izlaze iz nas i staju ispred, tj. između Boga i nas . Ta naša djela, ona su neprobojan zid i prepreka kroz koji duša ne može proći do Boga. Znamo da duša može proći kroz prostor i vrijeme, ali kroz naša djela ne može. Čim su djela stala pred nas, oko nas se podižu zidovi i mi ne možemo nikud, već tada odmah počinjemo okajavati svoje grijehe. Kako koji grijeh okajemo, tako oni pucaju pred nama i kad svi nestanu mi idemo Ocu u zagrljaj. To je prelazak u raj. Poruku koju mi je Otac ovdje želio uputiti je da već sada, na zemlji, pazimo na svoja djela, kako bismo što manje bili u čistilištu.
Sve ovo činilo mi se da je trajalo koliko i treptaj oka.
Doživjeti i osjetiti takvu ljubav znači ne željeti i ne vidjeti ništa osim nje. Shvatila sam da sam ja jedno veliko, veliko ništa, a da je Bog sve. On je cvijet koji mi se daruje da uživam u njegovim bojama i mirisu...sunce koje me želi ogrijati i zagrliti svojim toplim zrakama...On je kiša koja me želi blagosloviti i oprati od svih mojih nečistoća...On je u mom bratu čovjeku i želi mi darovati svoju bezuvjetnu ljubav... On je najvisočije brdo mog života na koje me poziva da se popnem... On je sigurnost koja me poziva da se bacim i okupam u njegovoj beskonačnosti ... On je Otac koji nas sve ljubi i sve nas želi uvesti u svoju beskonačnost, da se svi u njoj zajedno kupamo, uživajući i dopuštajući da nas kroz tu beskonačnost Otac sigurno vodi kuda god hoće.
Oče, Ti nam se potpuno darivaš u beskonačnosti svoje ljubavi, a posebno u Presvetom Oltarskom Sakramentu; daj da se i mi tebi potpuno predamo i da se potpuno prepustimo beskonačnosti Tvoje Božanske ljubavi, molimo Te...

AMEN