Nisam mogla odoljeti, a da ne stavim ovo ovdje, pa ako je Mr.Samson voljan, može malo prokomentirati..
Što nam Luther i ostali protestantski utemeljitelji govore o Bogorodici Mariji? (bitno.hr
Nema sumnje da je djevica Marija u nebu. Kako se to dogodilo ne znamo. I budući da nam Duh Sveti nije rekao ništa o tome, to ne može biti članak vjere…dovoljno je znati da živi u Kristu.
(Propovijed 15. kolovoza 1522., zadnji put kad je Martin Luther propovijedao na Veliku Gospu)
Čašćenje Marije je upisano u samu dubinu ljudskog srca.
(Propovijed, 1. rujna 1522.)
Ona je najsjajnija žena i najplemenitiji dragulj u kršćanstvu nakon Krista. Ona je personificirana plemenitost, mudrost i svetost. Nikad je ne možemo dovoljno častiti. Ipak ju moramo tako častiti i hvaliti da ne povrijedimo Krista ni Pismo.
(Propovijed, Božić, 1531.)
Nijedna žena nije kao ti. Ti si više od Eve i Sare, blagoslovljena iznad svega plemenitošću, mudrošću i svetošću.
(Propovijed, Blagdan pohođenja, 1537.)
Mariju bi trebalo štovati kao što je ona sama htjela i kao što je izrazila u Veliča. Hvalila je Boga zbog njegovih djela. Kako mi onda možemo hvaliti nju? Pravo čašćenje Marije je čašćenje Boga, hvala njegove milosti…Marija nije takva zbog sebe, nego zbog Krista…Marija ne želi da dođemo k njoj, nego po njoj Bogu.
(Objašnjenje Veliča, 1521.)
Luther daje Blaženoj Djevici uzvišen položaj “duhovne Majke” kršćana
Utješna je i preobilna Božja dobrota, što čovjek može uživati u tolikom blagu. Marija je njegova prava majka.
(Propovijed, Božić, 1522.)
Marija je Isusova Majka i Majka svih nas iako je jedino Krist počivao na njenim koljenima…Ako je on naš, trebali bismo biti u njegovoj situaciji; tamo gdje je on, trebali bismo i mi biti i sve što on ima trebalo bi biti naše, i njegova majka također naša majka.
(Propovijed, Božić, 1529.)
Slatko je i pobožno vjerovanje da je udjeljivanje duše Mariji bilo bez istočnoga grijeha; tako da je u samom udjeljivanju duše bila također pročišćena od istočnog grijeha i obdarena Božjim darovima, primajući čistu dušu udijeljenu od Boga; tako je od prvoga trenutka života živjela slobodna od svakog grijeha.
(Propovijed: “Na dan bezgrešnog začeća Majke Božje” 1527.)
Ona je puna milosti, potpuno bez grijeha – nešto neizmjerno veliko. Jer ju Božja milost puni svim dobrima i čini lišenom svog zla.
(Osobni (“mali”) molitvenik, 1522.)
Martin Luther o Marijinom vječnom djevičanstvu
Krist, naš Spasitelj, bio je pravi i prirodni plod Marijine djevičanske utrobe…To se dogodilo bez sudjelovanja muškarca i ostala je djevicom nakon toga.
{Luther’s Works, eds. Jaroslav Pelikan (vols. 1-30) & Helmut T. Lehmann (vols. 31-55), St. Louis: Concordia Pub. House (vols. 1-30); Philadelphia: Fortress Press (vols. 31-55), 1955, v.22:23 / Sermons on John, chaps. 1-4 (1539)}
Krist…je bio jedini Marijin Sin, i djevica Marija nije imala djece osim njega…Sklon sam se složiti s onima koji kažu da braća ovdje zapravo znači rođaci jer sv. Pismo i Židovi rođake uvijek zovu braćom.
{Pelikan, ibid., v.22:214-15 / Sermons on John, chaps. 1-4 (1539)}
Kruži nova laž o meni. Kažu da sam propovijedao i pisao da Marija, Majka Božja, nije bila djevica prije ili nakon Kristova rođenja.
{Pelikan, ibid.,v.45:199 / That Jesus Christ was Born a Jew (1523)}
Pismo ne kaže da je kasnije izgubila djevičanstvo…
Kada Mt (1,25) kaže da Josip nije upoznao Mariju dok nije rodila sina, ne slijedi da ju je potom upoznao; naprotiv, znači da ju nikad nije upoznao…Ova brbljarija…nema opravdanja…nije primijetio ni obratio pozornost na Pismo.
{Pelikan, ibid., v.45:206,212-3 / That Jesus Christ was Born a Jew (1523) }
“…ona je puna milosti, potpuno bez grijeha…Božja milost puni ju svakim dobrom i čini ju lišenom svakog zla…Bog je s njom što znači da je sve što je učinila ili nije učinila Božje djelo u njoj…Štoviše, Bog ju je čuvao i štitio od svega što joj je moglo štetiti.”
(Luther’s Works, American edition, vol. 43, p. 40, ed. H. Lehmann, Fortress, 1968)
“…s pravom je nazivaju ne samo čovjekovom majkom, nego također Majkom Božjom…sigurno je da je Marija Majka pravog i istinitog Boga.”
{Sermon on John 14. 16: Luther’s Works (St. Louis, ed. Jaroslav, Pelican, Concordia. vol. 24. p. 107)}
Ljudi su saželi svu njenu slavu u jednu frazu: Majka Božja. Nitko ne može reći ništa veće o njoj, i kad bi imao toliko jezika koliko je lišća na drveću.
(From the Commentary on the Magnificat)
Komentari o Lutheru
Urednik J. Pelikan (luteran) dodaje:
Luther…čak i ne razmišlja o mogućnosti da je Marija možda imala druge djece osim Isusa. Ovo se poklapa sa njegovim cjeloživotnim prihvaćanjem ideje Marijina vječnog djevičanstva.
{Pelikan, ibid.,v.22:214-5}
…u 95 teza Luther odbacuje svako svetogrđe protiv Djevice, i misli da bi za svako zlo rečeno ili mišljeno protiv nje, trebalo tražiti oprost.”
( Ref: Wm. J. Cole, “Was Luther a Devotee of Mary?” in Marian Studies 1970, p. 116:)
“U Lutherovom objašnjenju Veliča 1521, počinje i završava zazivom Mariji, što Wright naziva iznenađujućim.”
(David F. Wright, Chosen by God: Mary in Evangelical Perspecive, London: Marshall Pickering, 1989, p. 178, Cited from Faith & Reason, Spring 1994, p. 6.)
Drugi reformatori o Marijinom vječnom djevičanstvu
Jean Calvin
Helvidije je pokazao znatno neznanje zaključujući da je Marija sigurno imala mnogo sinova, jer se Kristova “braća” ponekad spominju.
{Harmony of Matthew, Mark & Luke, sec. 39 (Geneva, 1562), vol. 2 / From Calvin’s Commentaries, tr. William Pringle, Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1949, p.215; on Matthew 13:55}
(O Mt 1,25) Ono što je izvukao iz toga bilo je da je Marija ostala djevica do prvog poroda, i da je kasnije s mužem imala drugu djecu. Nikakvo opravdanje za to što se dogodilo nakon Kristova rođenja ne stoji u ovim riječima…zove se prvorođeni, ali to je samo u svrhu informiranja da je rođen od Djevice…Što se dogodilo nakon toga povijesničar ne govori…Nitko se neće tvrdoglavo držati tog argumenta osim ako jako voli raspravljati.
{Pringle, ibid., vol. I, p. 107}
Pod riječju “braća” Hebreji uključuju sve rođake i druge veze bez obzira na stupanj sklonosti.
{Pringle, ibid., vol. I, p. 283 / Commentary on John, (7:3) }
Huldreich Zwingli
U rujnu 1522. počinje lirski braniti vječno djevičanstvo Kristove majke…Zanijekati da je Marija ostala netaknutom prije, tijekom i nakon rođenja njenog Sina, značilo bi sumnjati u Božju svemoć… i bilo je u redu ponoviti anđeoski pozdrav – ne molitvu – Zdravo Marijo…Bog je uzdignuo Mariju iznad svih stvorenja, uključujući svece i anđele – njenu čistoću, nevinost i nepobjedivu vjeru čovječanstvo mora slijediti. Ipak, moliti se moramo…samo Bogu…u svojem zadnjem pamfletu “Fidei expositio” posebno inzistira na Marijinom doživotnom djevičanstvu
{G. R. Potter, Zwingli, London: Cambridge Univ. Press, 1976, pp.88-9,395 / The Perpetual Virginity of Mary . . ., Sep. 17, 1522}
Zwingli je tiskao 1524. propovijed o Mariji, vazda Djevici, Majci Božjoj
{Thurian, ibid., p.76}
Nikad nisam mislio, još manje učio, ili javno izrazio, išta što se tiče vazda Djevice Marije, Majke našeg spasenja, što bi se moglo smatrati nečasnim, nepobožnim, nevjernim ili zlim…Vjerujem svim svojim srcem riječima svetog evanđelja da je ova čista djevica nosila za nas Sina Božjega i da je ostala, u rođenju i nakon toga, čista i neokaljana djevica, za vječnost.
{Thurian, ibid., p.76 / same sermon}
Heinrich Bullinger
Bullinger…brani Marijino vječno djevičanstvo i govori protiv lažnih kršćana koji joj oduzimaju pravednu hvalu: u Mariji je sve izvanredno i slavnije jer je izišlo iz čiste vjere i goruće Božje ljubavi. Ona je najviše jedinstveni i najplemenitiji član kršćanske zajednice…
Djevica Marija…posve posvećena milošću i krvlju svoga jedinoga Sina i obilno obdarena Darom Duha Svetog…sada sretno živi s Kristom na nebu i zove se i vazda ostaje Djevicom i Majkom Božjom.
{In Hilda Graef, Mary: A history of Doctrine and Devotion, combined ed. of vols. 1 & 2, London: Sheed & Ward, 1965, vol.2, pp.14-5}
John Wesley (osnivač metodizma)
Blažena Djevica Marija, kao i nakon što je rodila, ostala je čistom i neokaljanom Djevicom.
{“Letter to a Roman Catholic” / In This Rock, Nov. 1990, p.25}
Martin Luther je uistinu poštivao Djevicu Mariju, kao što je uostalom činio svaki pobožni kršćanin u to vrijeme. Luther je bio i redovnik augustinijanskog reda kojemu se pridružio nakon što je dao zavjet svetoj Ani. Luther je također bio doktor teologije i predavač egzegeze u Wittenbergu. Luther je bio jedan od onih ljudi koje je Bog iskoristio za slavu svojega imena. Ipak, Luther nikada nije razvio svoju doktrinu o Bogorodici već je koristio postojeću doktrinu tadašnje Crkve. Naime, kako je Reformacija bila tek u povojima (svega par godina odvojenja od Rima), sustavna teologija još uvijek nije bila sasvim promišljena.
Tako ta tvrdnja da su se reformatori molili i klanjali Mariji nije sasvim točna. Naime, Augsburško vjerovanje (1551) u članku 21 odbacuje svaku zagovorničku molitvu svetaca, tvrdeći kako je Isus Krist jedini zagovornik između Boga i čovjeka. Taj dokument, uređen od strane Phillipa Melanchtona, prijatelja Martina Luthera, je općeprihvaćeni reformacijski dokumenti i danas se koristi u reformacijskim crkvama.
“Ne može dati darove niti pomoći, iako se neki u molitvi radije okreću k njoj nego Bogu. Ona ti ne može dati ništa, Bog ti daje sve. Stoga je Bog jedini kojega uzvisujemo” [The Magnificat]. Ipak ona je “Blažena među ženama”, i nema niti jedne osobe na svijetu u povijesti, a niti će biti u budućnosti, kojoj će biti podarena velika milost Božja kao što je to učinjeno blaženoj Bogorodici. Pitanje o njenom uznesenju, u reformiranoj teologiji je adiafora (ni štetno ni korisno), i o tome se u teološkim krugovima suviše ne raspravlja jer ne postoje dokazi za njeno uznesenje, kao što ne postoje nikakvi dokazi, a niti teološki razlozi, za njezino bezgrješno začeće.
Efeški i Kalcedonski sabor povrđuju status Marije kao Bogorodice, no ta izjava nije primarno mariološkog već kristološkog karaktera, odnosno kao odgovor na nestorijansku herezu u okrilju kristoloških rasprava. Stoga će Ćiril Aleksandrijski napisati:
“Jer nije se prvo rodio kao običan čovjek od svete Djevice, da bi potom Riječ sišla i ušla u njega, nego se sjedinjenje dogodilo u samoj utrobi, pa se o njoj kaže da je prošla rođenje po tijelu, tako da je sebi pripisala rođenje svoga tijela... Stoga se [sveti oci] nisu ustezali svetu Djevicu nazivati Bogorodicom, ne kao da bi narav Riječi ili njegovo božanstvo imali svoje počelo od svete Djevice, nego jer je od nje rođeno to sveto tijelo s razumnom dušom, kojem je Riječ osobno združena, te se o njoj kaže da je rođena po tijelu.” (Napisano 430. a pročitano na Efeškom saboru 431. godine).
Stoga, vjerujem da sada možemo sa sigurnošću reći da “Jednoj svetoj i sveopćoj (katoličkoj/sabornoj) Crkvi” nikada nije pristajala molitva Bogorodici niti preminulim svetima. Martin Luther je naravno bio u stanju moliti se Mariji, jer u vrijeme njegova ranog djelovanja biblijska teologija još uvijek nije postojala, i on se kao podanik Rimokatoličke crkve pozvao na praksu koja je tek naknadno utvrđena kao idolatrijska.
Stoga danas crkve Reformacije (luterani, kalvini, anglikanci), kao i crkve Reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci…), u svojim vjerovanjima odbacuju molitve svecima, no u svojim liturgijama i teologijama često se s poštovanjem reflektiraju na Blaženu Djevicu Mariju i na sve ostale velikane kršćanske vjere, kao što su to apostol Petar, Aurelije Augustin, Toma Akvinski, Jean Calvin, i brojni drugi. Kao prilog ovome Aurelije Augustin u svome djelu ‘De vera Religione’ ovako piše: “Neka naša vjera ne bude kult mrtvih ljudi. Jer premda su živjeli svetim životom ne trebamo smatrati da oni traže velike časti, štoviše, oni od nas očekuju da štujemo Boga istom radošću koju imamo kao njihovi sudrugovi u Njegovim zaslugama. Stoga ih treba poštovati oponašajući njihovo življenje, a ne ih štovati na religiozan način.”