www.tebe-trazim.com

Da draga Visnja,svi mi dolazimo u takvu situaciju, i svi vrlo dobro znamo sto Bog trazi od nas, i sta nam je ciniti...
Ipak je to vise naglaseno na Vjersku stranu zivota, cesto sto se medicine tice, pitamo se stvarno dali je to sve ispravno i dobro....
Bog jako sporo odgovara na takve stvari,zbog bolesti idem kod doktora...
a onda dobijem lijek i odbijam ga..Kako sada prepoznati...
Sta mi je ciniti Boze To nije citat iz Biblije,pa cu potrazziti odgovor, ili jos vise puta procitati, na takvim se stvarima covjek lomi,
izmedju medicine i Boga..Sigurno da Bog ima prednost,ali neki puta i bez medicine ne mozemo...
Tako da je to vrlo vazno,na vrijeme prepoznati i odluciti...ispravno...

I ja sam ovih zadnji mjeseci bila u velikoj dialemi,nekako nisam znala ...
Sta Bog zeli od mene povodom ove moje bolesti...
mjesecime nespavanje, umorna.nista ne mogu raditi...a ja znam da moram u firmu, jer tako mi i odgovara...po mojem planu...
Iako sam bolest odmah prihvatila, ipak nisam znala rijesenje...

I jednog dana Vox...napise neku salu...
Boze neka bude volja Tvoja, penzija je moja
I ja prepozna sebe u toj sali, za mene to nije bila sala....
Nego odgovor od moga Dragoga Boga, odgovor koji sam mjesecima cekala... Hvala dragoj Vox...prihatih i to i sada ide po Njegovoj volji...

Napravila sam sve organske pretrage,svi su usput nesto pronasili...
i dali po nekoliko lijekova..(moram reci koji vise stete,nego koriste)
A mene su prije dvije godine otrovali antibiotikom
jer sam postala od velikog sopanja ,imuna na nju...
I u kriticnom stanju...prije dvije godine u 3 mjeseca,dobila sam 5x antibiotiku...ni jedna nije djelovala,i pomagala...kad sam s jednom bila gotova, vec sam drugu uzimala,i tako sam dobila "gljivicno otrovanje ..
svih unutrasnjih organa, i u oci....
Ponovno prepisivanje ..protutipa antibiotike, i mukotrpan proces.....
Moj kucni doktor ,koji nam je vec preko 30god..kucni doktor, i mojih godina...kaze, da maja posljedica nespavanja i umora, itekako moze biti
uzrok antibiotika, koja je prouzrokovala posljedice...
Jer u njoj je bomba otrova,koja brzo rastjera sve, ali ne izljeci..
uvjek sve..

Evo sutra idem na komisiju na kontrolu, pa cemo vidjeti sta cu reci...
Sta mi je ciniti Boze sto god odluce sve prihvacam, osim svakog lijeka, ako vidim da je vise na stetu nego na korist....

Eto vidis draga Rebeka da ipak treba razmislit sada uzeti ili ne ?
Da Boze odgovori sta da ucinim.Doci ce i taj odgovor,sigurna sam.Tebi sutra puno uspjeha na komisiji.Neka Isus bude uz tebe i sve koji ce te pregledati.

mislim da tvoj odgovor leži u zadnje dvije rečenice u onoj pjesmi od vikice za tebe"sreća"
...isto tako doktor nije izričito tvrdio da taj ljek izaziva rak dojke...i općenito mi je to malo čudno...dali je taj ljek ispitan na ženama pa da mogu tvrditi sa sigurnošću takvu nus pojavu....
razmisli...blagoslovi ...volja je tvoja...a Božja je zadnja
btb

Hvala vam svima na podrsci,vjerujem u Bozju pomoc
i u odluku koja ce doc u pravo vrijeme.

ma vjerujem kako nas, evo konkretno ovdje ženske, Otac TREBA...

treba nas radi naših muževa, treba nas radi naše djece, naših roditelja, familije, prijatelja, radi naših radnih kolega...

baš nas treba... i zato vjerujem da će sve biti dobro sa zdravljlemi i ljekovima..... malo "muke" za velike plodove ...

a žene su jake i to ćemo sve podnjeti... radi neke Bogu drage i važne žrtve za druge plodove

Bože blagoslovi sve ljekove i doktore koji će biti u kontaktu sa našim forumašicama/sestrama...

Evo mene..Gospodine Boze Oce,..evo mene da Ti zahvalim...
za sve ovo u zadnje vrijeme, sto si mi udjelio s Tvojom ljubavi,
koje ja osobno nisam zasluzila, nego Tvoje Veliko Srce...
koje nas neizmjerno ljubi, brine stalno za nas...ono je toliko ,
snazno i jako, a mi smo bez Njega tako slabi i mali...
iako se cesto pitamo..Sto mije ciniti Boze...jer zelimo poslusati,
nase malo srce...ipak nam pokazujes...Sta nam je ciniti
Jer samo podpunom predajom, mozemo hrabro ici dalja....

Evo vec sam sinoc, dobila nesto kao spoznaju...da ce danasnji dan dobro proci...Uvjerila sam se da je Sveti Duh uz mene, da me Isus nadasve ljubi,i da ce On danas rijesti,kako je za mene najbolje....
Danas su dvije zene,Doktorice bile jako ljubazne,pitale me ...sta da rade,
samnom...kako se osjecam, da produze bolovanje...jos...i koliko...
Ja sam im rekla, neka odluce one, meni je bolje...i mogla bi ici raditi...
Rekle su mi neka do Uskrsa budem kuci, a poslje Uskrsa..neka idem da radim...Neka pokusam...a ako ne ide...neka idem ponovno na bolovanje..
Ovo ovako njihovo ponasanje,nije uobicajeno ovdje...da se tako ponasaju..pogotove ,da me pitaju...sta ja kazem...
Eto sva moja briga, je rijesena...ne po mojoj volji, nego po Njegovoj...
Nedostaje mi poneki puta strpljenja, a dobro i jako dobro znam....
da uz malo vise strpljivosti, bilo bi puno drugacije....

Tu je bog meni osobno pokazao,sta mije ciniti...prepustiti se
podpuno prepustiti se Njegovoj volji
Hvala mu ,Hvala Ti Gospodine Boze Oce...

Postam poruku jedne naše sestre...anonimno...


33

Jedan sasvim običan dan. Još jedan u nizu. Miriše na proljeće. Sunce donosi zrake novih obzorja, novih nadanja. Novo sutra se rađa u zraku. Sve naočigled isto. Ista monotonija svakodnevice. Isti okovi duše. Isti zidovi samoće. Samo bljesci u očima mog djeteta su snaga za izdržati dan.
Monotoniju prekida nekoliko sms poruka. Čestitke. Sretan ti rođendan! Hvala! Netko me se ipak sjetio. Ljudi koji su uvijek tu. I dalje sve po starom. Osoba s kojom živim u svom poslu. Leti ko muha bez glave. U svom filmu, u svom poslu. Uobičajeno. Niti na kraj pameti da mu je danas ženi rođendan. To mu nije bitno, zašto bi i znao. Da mu imalo značim, sjeti bi se. I za godišnjice je isto.
Danas punim 33 godine. Jubilarne, ja bi rekla. Godine punine. Isusove godine.
Stalno me goni nemir da promjenim nešto. Hoću li provesti još 17 godina u inferiornosti čovjeka za kojeg postoji samo njegova guzica i njegova mama? Njeno pečenje i njena krumpirača? Njeno samosažaljenje i moja bol koju nikad nije razumio, jer je ona koja mu je dala život zgadila ga za svaku sentimentalnost? Koliko ću još rođendana napuniti i čekati da se balavac odvoji od skuta svoje mamice i započne svoj život sa svojom obitelji? Koliko ću žalopojka morat saslušat o teško provedenom životu? Koliko ću živaca i jada zatomiti u sebi? Koliko ću puta doživit osjećaj da ne živim na mjestu i prostoru koji je moj? Kad ću disati, prodisati slobodu, svoj život, SVOJ?
MOJ! Onaj koji mi je dan prije 33 godine. Hoću li morati radi mira u kući i pristojnosti gutati sebe, gutati ono za što me Svevišnji dao prije 33 godine?
jel ovo smisao mog života? Gurati kroz vrijeme u kojem drugi traži tuđu kopiju? Traži da idem utabanim stazama koje nisu moje. Nikad ne valjaju. Moji koraci nisu u redu i nikad neće ni biti. Jer moram hodati tuđom utabanom stazom.
Žudila sam godinama za ljubavlju, za ispunjenjem. Mislila, našla je. Ona prazna ljubav kroz sve ove godine izjalovila se. Nije to punina ljubavi, to je praznina ljubavi. Igra sebičnosti i nadmoći, tobože.
A gdje je tu DUŠA?
MOJA DUŠA? Za čim čezne? Za Tvojom ljubavi, Bože! Samo si mi ti ispunio praznine moga srca. Ti si me šibao, ali stostruko rane povijao. Tvoj melem je lječio moje srce, a ja sam tražila nešto drugo. Vrijeme s Tobom mi izmicalo, a ja se nadala ispraznosti.
Sad vidim koliko sam sama. Nema ljudske utjehe od onog od koga očekuješ razumijevanje, podršku, toplinu, ljubav. Samo karikatura nečeg lažnog, varljivog. Ostaje razočaranje. Duboko. Jesi me doveo danas dovde da mi pokažeš koliko je život ŽIVOT? Jesi. POručuješ Ti meni štošta toga, al ja ne znam čitati, ja ne vidim više ništa. Meni se bježi. Ja ovde nemam mjesta. Srce nema mira. Spokoja. Topline.
Upravi me i daj mi snage, Gospodine!

O BOŽE MOJ...
SMILUJ SE OVOJ SESTRI...I POKAŽI JOJ PUT..PUT KAKO DA TI SE POTPUNO PREDA...DA NA TAJ PUT PONESE SVOJU LJUBAV PREMA BLIŽNJEM...
DA JE TI GOSPODINE IZMJENIŠ U SVOJOJ PUNINI ..
DA LJUBI KAO TI ..POTPUNO...
ISPUNI MOLIM TE PRAZNINU U NJENOM SRCU I DUŠI..
DA U NJIMA MJESTA BUDE UZ TEBE I ZA NJENE BLIŽNJE ...
OTVORI JOJ OČI ...
I NAPUNI JE SVOJIM BOŽANSKIM MIROM
BTB SESTRO

evo u potpunosti razumijem ovu sestru našu...jer tako sam ja živjela i tako živim i sada..nikog nije briga ...u toj mjeri u kojoj bi mi htjeli da bude....jedina utjeha je u Gospodinu...to je jedino što bih znala reći na ovo....molitva i predanje Gospodinu...jedina ljubav i utjeha je u Njemu...nema je nigdje drugdje..
opet isto..ne navezuj se ni na roditelje..ni na muža..ni na djecu..ni na prijatelje...pružaj ljubav, pomoć, blagoslivljaj ih...ali srce neka ti bude uz Isusa...
zbog čega si žalosna..ja to mogu pretpostaviti..i mogu znati za čime ti srce čezne...jer tražiš ovozemaljsku ljubav...
želim ti da te Gospodin dotakne i dobro te prodrma(e sad se moram nasmijati) jer je i mene "prodrmao"..pa se nećeš tako brinuti...i tako čeznuti ...sve će se to pretvoriti u nešto drugo...sasvim drugačije...
BTB sestro moja i te tvoje oko tebe...

Svjesni moramo biti toga da ce nas svi odbaciti
i da se bas nikome nemozemo utjeci,doli nasem
Spasitelju Isusu Kristu.Ima jos pojedinaca,
ali kad te sve snage napuste i kad te tvoje noge
vise nemogu nositi,tada postajes teret svima,
pa i svojima najmilijima.Zalosno je ali istinito.
No mozda ima iznimnih slucajeva gdje si i tada
prihvacen.Znam jedino da je moj najveci prijatelj
moj Bog,moj Isus,Duh Sveti i Majka Marija....
Oni ce me uvijek prihvatiti,bez obzira kakova
me nevolja zadesila.Imala sam prilike vidjeti
i dozivjeti nazalost u vlastitoj obitelji tu bol i tu
gorcinu,ali sam sve predala Isusu jer On je bio
uz mene i ostao i danas je,najvjerniji moj prijatelj.
Sve je dobro dok si zdrav,sve je dobro dok mozes,
ali jao si ga tebi kad nemozes i kad te ne razumiju.
Hvala Isusu koji je uvijek tu kad ga zazoves,zato
blagoslivljajte sve one koji vas ne razumiju i molite
za njih,a sve svoje jade predajte Isusu,Ocu nebeskom
,Duhu Svetom i nasoj Majcici Mariji !Oni su uvijek tu !