www.tebe-trazim.com

..ja bi bolje...svaki par minuta..provjeravao..da ni možda..
.voda ili piva ..prava..

( evo cijeli tekst )

Trideseta nedjelja u godini B
24.10.2009.


Na izlazu iz Jerihona sjedio je slijepi prosjak Bartimej. Kad je čuo da gradom prolazi Isus iz Nazareta, počeo je vikati: „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!“ Ljudi iz pratnje su negodovali, ušutkavali ga, uvjereni da bi prosjak trebao šutjeti; tko je on da na sebe svraća pozornost u tako svečanom trenutku? On mora svoju sudbinu ponizno nositi i šutjeti. Nitko iz povorke nije vidio Bartimejevu vjeru, nitko nije čuo nadu koja iz njega viče ni povjerenje koje se propinje i nezaustavljivo ga tjera da krene ususret Isusu, jer sluti da je moguć za njega sudbonosni obrat - spasenje. On je nekim nutarnjim gledam vidio da je susret s Isusom jedinstvena prilika koju ne smije propustiti unatoč svemu i svima koji to osporavaju, Isus je za njega bio spasitelj. Slijepi je Bartimej u Isusu vidio više nego svi njegovi pratioci kod zdravih tjelesnih očiju. Svi su ga kao prosjaka zaobilazili, nikomu ništa nije značio, ali Nazarećanin je nešto drugo, on ga neće zaobići. Vidio je to očima vjere, a to je gledanje bilo snažno da mu je davalo hrabrost i snagu te se nije dao ušutkati. Isus prolazi zemljom otvorenih očiju, vidi svakoga, osobito potrebnike. On uči ljude da imaju pravo doći pred Boga sa svojim potrebama, smiju i trebaju uporno vikati, jer Bog ima uši, on čuje ljudske nevolje: muku bolesnih, gladnih, ostavljenih. Isus objavljuje Boga koji suosjeća s ljudima, uvažava ih, reagira, donosi im spasenje. Zato je Isus čuo prosjaka, njegova ga je vjera zaustavila, rekao je: „Pozovite ga!“. Bartimejevu je sljepoću toga časa obasjalo neko nutarnje svjetlo milosti, skočio je, zbacio ogrtač da se slobodnije kreće, možda i da pokaže kako se odriče svake zemaljske sigurnosti te požurio pred Isusa, kao da ga vidi ili da ga neka nevidljiva ruka vodi, kao da je očima srca prepoznao svoga spasitelja. Čini se da su se i ljudi oko Isusa počeli mijenjati. Oni koji su prije ušutkivali slijepca sada ga hrabre: „Ustani, zove te!“ Što hoćeš da ti učinim?“ pitao je Isus. „Da progledam!“ zavapio je Barimej. „Idi vjera te tvoja spasila!“ Tako je Isus, svjetlo svijeta, čovjeku čudesno darovao tjelesni vid. Do izražaja je došla vjera kadra ljudsku sljepoću pretvoriti u gledanje, noć u dan, robovanje tami u novi život. Bartimej neće više prositi. Odlučno je krenuo za Isusom, iako ovaj toga nije tražio. Postoje i danas razne vrste sljepoće. Kršćani mogu također biti slijepi, ne vidjeti potrebe bližnjih, ne zapaziti u siromasima svoju braću, ne uzimati ozbiljno njihove nevolje, ne vidjeti što bi morali vidjeti. Ne vidjeti, primjerice, put koji im Bog otvara usred ekonomske, političke, obiteljske ili osobne krize, ne vidjeti i prepoznati mogućnosti, tu na dohvat ruke, zato što život promatraju površno, poluotvorenih očiju i ne mogu vidjeti njegov bolji, za njih možda spasonosni dio. Legenda kaže da se neki znanstvenik izgubio u pustinji. Odjednom ugleda oazu ispred sebe. „To je fatamorgana, pričinja mi se!“ pomisli. Pođe naprijed, oaza i dalje stoji; vidi palme, datulje, travu i izvor. „Zbog gladi i žeđi, haluciniram, to je moj kraj! tvrdio je nevoljnik.“ Nekoliko sati kasnije nađoše ga dva beduina. „Vidi, čovjek umro od gladi i žeđi pored datulja tik do izvora, kako je to moguće?“ „Bio je moderni čovjek!“, reče drugi. Znanstvenik je bio slijep kod očiju, ta sljepoća je kobna! Moderni, materijalizirani ljudi ne vide duhovna dobra, a upravo ona su spasonosna, ne vide ljubav, a kolike bi baš ona spasila. Ne vide smisao života, za kojim čeznu toliki mladi; smisao ne možeš vidjeti tjelesnim koliko duhovnim gledanjem tj. očima srca ili darom vjere. Suvremeni ljudi ne osjećaju blagodati vjere, a vjera je Bartimeju donijela spasenje! Duhovno slijepi trebaju liječnika da im otvori oči duše. Kad bi barem tražili pomoć. Oni su sebi dostatni, poput znanstvenika u pustinji odveć vjeruju svome znanju i zato ne mogu prepoznati stvarnost koja im se daruje i rezigniraju u svojoj sljepoći. Opasno je biti površan, ne gledati u dubinu, ne tragati za onim što mu može dati konačni smisao. To znači ne razumjeti život. Od Bartimeja učimo da je bolje poći Isusu, tražiti Boga, čuti divne riječi: „Što želiš da ti učinim?“ i odgovoriti: „Gospodine, daj da progledam, prepoznam prave vrijednosti u metežu koji vlada svijetom, daj da vidim oaze nade i izvore vjere koje nudiš.“ (A. Stojić)

PRICA KOJU VRIJEDI PROCITATI

Sandra Mihaljevic 15. März um 21:28 Antworten
Odlična priča.... znam da je dugačka ali vrijedi pročitati....
Božji blagoslov!



VOJNIK PETAR

Bio jednom čovjek, surov ali veoma hrabar. Zvao se Petar, a po zanimanju je bio vojnik. Baratao je vješto mačem i puškom, i istaknuo se u najslavnijim bitkama.
Kao vojnik prolaziti svijetom iz jednog rada u drugi doista je opasna pustolovina. Tako jednoga dana, za žestoka napada, i Petar bi smrtno ranjen.
istoga dana stiže pred rajska vrata. Pokuca snažno, a sveti Petar požuri otvoriti.

"Onda, mladiću", reče sveti Petar ugledavši vojnika u vojničkoj odori, "što želite?"
"Želim u raj", odgovori vojnik. "Ja sam vojnik Petar. Sigurno me poznajete, nosim Vaše ime. Pogledajte kolika odličja sam dobio. U cijelom puku ne bijaše tako hrabra vojnika. Ne da se hvalim, ja sam bio najbolji. Bio sam u mnogim bitkama, čak sam i poginuo za domovinu. Mislim da sam doista zaslužio raj!"
"Da, da", promrmlja sveti Petar. "Ime ti je uistinu najljepše, u to ne treba sumnjati. Borio si se hrabro, da, da...Ali sve to nije dovoljno. Moram vidjeti što piše u mojim knjigama."

Sveti Petar izvuče s police debelu knjižurinu i počne polako čitati stranicu po stranicu. U njoj bijaše upisno sve što je vojnik učinio. Kako je koju stranicu pročitao, sveti Petar bi odmahnuo glavom. Mrsio je svoju dugu bijelu bradu i mrmljao: "Hm, hmmmm!" Sadržaj knjige nije zadovoljavao. Prema onome što je tamo pisalo, i prema pravilniku o primanju u raj, sveti Petar vojnika nikako nije mogao pustiti u raj. Pa ipak, svecu je taj čovjek, njegov imenjak, bio osobito drag.
"Ne mogu u pakao poslati nekoga tko se zove Petar!", mislio je. Ali što učiniti?

Sveti Petar tada pozove Mihaela, arhanđela koji je nosio oklop i mač i koji bi stoga morao imati razumijevanja za svog kolegu ljudskog roda. Njih dvojica su dugo raspravljali. Sveti Petar je na sve načine tražio izliku da vojnika pusti u raj.
"Ne, ne, i ne!" vikao je sveti Mihael. "Ne možeš smo tako kršiti pravila. Ovaj vojnik nikako ne može u raj, moraš ga otjerati!"

Tada sveti Petar sazove vijeće svetaca, najboljih koje je mogao naći. Došli su: sveti Josip, sveta Mala Terezija, sveti Franjo, sveta Katarina, sveta Margareta. Ali ništa se tu nije dalo učiniti. Sveci su samo odmahivali glavom i tvrdili da vojnik Petar nije bio dovoljno dobar da bi mogao ući u raj.
No sveti Petar nije se dao zaustaviti. Ne gubeći vrijeme, pošao je k Isus i počeo mu pripovijedati o vojniku: nadugo i naširoko opisivao mu je njegovu hrabrost, velikodušnost, te samu činjenicu da je dao život za domovinu.

Isus je pomno slušao svaku riječ, a u tom trenutku začuje se neopisiva galama. Dvadeset zadihanih i bijesnih vragova trčalo je uza stepenice kojima se ulazilo u raj. "Stani, zaustavi se, stop!", vikali su vragovi, mašući svojim šiljatim trozupcima. "Ovaj vojnik pripada nama, ne može on u raj!"
Stvari su krenule doista loše. Jadni vojnik Petar mogao je očekivati smao najgore. Crveni rogonja bockao ga je trozupcem keseći se: "To li je taj koji je stalno psovao đavle!"
Uto se pored Isusa pojavi lijepa gospođa. Bijaše to Marija. U ruci je nosila veliku zlatnu knjigu, koju predade isusu. Isus otvori knjigu, koja je imala više stotina stranica a na svakoj je bilo ponešto napisano. Počeo je čitati. Na kraju se okrenu prema Mariji i blago se nakloni. To je imalo značiti da vojnik Petar ipak može u raj.

Marija sama mu je pristupila i povela ga, a sveti Petar zadovoljno se smješkao.

Najmanje su zadovoljni, naravno, bili vragovi. Onako bijesni, uputili su se prema paklu prigovarajući: "Marija je naša propast! Neprestano nam krade duše. Nastavi li ovako, ostat ćemo bez posla."
Svetog Petra je međutim mučila znatiželja: što je pisalo u zlatnoj knjizi koju je Marija donijela Isusu? I tako, dok su ostali proslavljali ulazak novoga člana u raj, sveti Petar se sasvim primakne zlatnoj knjizi i otvori je.
Stranice su bile ispunjene Zdravo Marijama! Bijaše ih na tisuće. Svaki put kad je vojnik Petar izmolio Zdravo Mariju, Gospa ju je upisala u zlatnu knjigu.
Upravo te Zdravo Marije otvorile su vojniku Petru vrata raja.



Zdravo Marija je molitva koja otvara rajska vrata. Nitko ne može moliti i biti zao u srcu. Molitva nije samo vapaj za pomoć. Ona čovjeka oblikuje, mijenja, obraća. Tko se moli Mariji, on se preporučuje Božjoj dobroti i milosrđu. Posve je sigurno da ga Bog neće zaboraviti u času smrti, tom najvažnijem životnom trenutku, jer čovjek po njemu dolazi Onomu koji ga oduvijek čeka.

Riječi utjehe za svaki dan - 16. ožujak

Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.


Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: ” Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. ” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?” Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?” “Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. ” “Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.”

Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.

TAJNA RAJA



Nakon dugog i herojskog života, jedan čovjek dospio na drugu stranu i bi mu dodijeljeno mjesto u raju. Po prirodi je bio jako znatiželjan, pa zamoli da prije zaviri i u pakao.
Jedan ga anđeo, da mu udovolji, povede u pakao. Našao se u prostranoj dvorani s velikim stolom u sredini natrpanim tanjurima punim najslasnijih i vrlo ukusnih jela. Sustolnici koji su sjedili unaokolo bijahu iscrpljeni, blijedi, sama kost i koža - pravi jadnici.
"Kako je to moguće", upita čovjek svoga pratioca, "sa svim onim blagom pred njima?"
"Vidiš, kad dođu ovamo svi oni dobiju dva štapića kao pribor za jelo, samo su dugi preko metra i mora ih se, strogo propisano, držati za krajeve. Samo tako mogu prinijeti hranu ustima."
Čovjek se tresao od straha. Strašna je kazna tih jadnika, koji uza sav trud nisu mogli pojesti ni mrvice. Ne želeći vidjeti ništa više, zamoli da pođu u raj.
U raju ga je čekalo iznenađenje. I raj se sastojao od prostrane dvorane kao što biješe ona u paklu. Na sredini je bio stol prostrt najslasnijim jelima, a za stolom mnoštvo ljudi; kao i u paklu, i oni su imali štapiće duge preko metra, za uzimanje hrane.
Razlika je bila jedino u tome: ovdje su ljudi za stolom bili veseli, uhranjeni i pucali od smijeha.
"Ali, kako je to moguće?" upita čovjek.
Anđeo se nasmješi. "U paklu se svatko muči da dohvati hranu i da je prinese vlastitim ustima, jer tako su se ponašali cijelog života. Ovdje je obratno, svatko štapićem uzme hranu i gleda kako je ponuditi bližnjemu."
Raj i pakao su u tvojim rukama. Danas.

Bruno Ferrero

U prvoj priči je malo raj došao u kaos, nije mi lijepa. Znaju sveci kakav je tko bio a poglavito Isus ja mislim. Ali hvala!!!

dobra tema, taman kad sam mislila otvoriti neš slično!!

Biblija kao mobitel

što bi bilo kad bismo s našom Biblijom postupali kao s našim mobitelom?
- imali bi je uvijek u torbi ili u džepu.
- više puta dnevno bi bacili pogled na nju.
- brzo bi se vratili kući ili na radno mjesto kad bi je tamo zaboravili.
- upotrijebili bi je da obradujemo prijatelje nekom porukom iz nje.
- postupali bi s njom kao da ne možemo bez nje živjeti.
- svojoj djeci bi poklonili bar po jednu - za njihovu sigurnost - a i da
bismo komunicirali s njima.

razlika između biblije i mobitela:

- Biblija nema nikad problema s mrežom.
- pomoću nje imamo uvijek dobru vezu, svejedno gdje se nalazimo.
- ne mora joj se dopunjavati kredit, Isus je platio za sve; imamo
neograničene razgovore i poruke razumije se.
- nema iznenadnog prekidanja komunikacije, a baterija je uvijek puna.

SOS brojevi:

- ako si utučen, biraj Ivana 14.
- ako si uznemiren, biraj 51. Psalam.
- ako si zabrinut, biraj Mateja 6,19,34.
- ako si u opasnosti, biraj 91. Psalam.
- ako ti se čini da je Stvoritelj vrlo daleko od tebe, biraj 63. Psalam.
- ako tvoja vjera treba jačanje, biraj Hebreje 11.
- ako si usamljen i u moru strahova, biraj 23. Psalam.
- ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13.
- ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3,12-17.
- ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11,25 - 30.

Upravo OVU priču je nama prvopričesnicima davne 1975 ispričao svečenik koji me pripremao za Prvu Svetu Pričest!
Hvala ti Magda!