|
SRCE NA PROPUHU
(Ovo sam pronasla na stranici molitve ,mozda ste procitali a ako niste procitajte sada)
Ni po čemu ovo jutro ne bijaše osobito.
Petak je dan kad odlazim posjetiti one kojih više nema.
Pri izlasku zagrlim Isusa i On mi pruži ruku. Dobro je, kažem i mirna nastavim s njim kroz ulicu.
Odjednom, na autobusnoj postaji, susretnem poznanicu Anu, blijedu i zabrinutu. U tom trenutku Isus stane sa strane, pusti me da budem čovjek i ostavi mi vrijeme da to riječju potvrdim... No, ja sam osjetila da mi nedostaje Njegova ruka, da mi treba snage, i da u ovom kratkom vremenu do odlaska autobusa, trebam mnogo više srca i širine, nego sam tog trenutka osjećala u sebi.
Ana utučena ispriča da ju je nazvala prijateljica i ispričala joj da je na radiju, oko tri sata ujutro, čula zabrinjavajuću vijest, kako je Hrvatska navodno ustupila Sloveniji sporno područje oko kojeg su se u posljednje vrijeme vodili često neuspješni razgovori…, kako je ovo prevršilo svaku mjeru, pa je došlo vrijeme da narod ustane i iskaže svoje nezadovoljstvo.
Narod je prevaren, ovo radi masonerija, zašto su naša djeca ginula, moj sin ostao invalid, za koga, za čije interese, čija je ova Hrvatska, što rade od ovog naroda? prštala su pitanja zabrinute Ane dok nije došao autobus, a onda smo se morale rastati.
Čekajući na ulazak u autobus, Isus me ponovno uhvati za ruku i ja Ga očajna zamolim da me umiri, da mi pomogne razumjeti ovu tešku čovjekovu nevolju.
Rekoh mu, znam Isuse da ovo što imamo nije kaoTvoja sloboda ni Tvoj izbor, da nismo uskladili svoje misli i želje s Tvojima, da smo u neko doba u ime nekih povijesnih činjenica, ali ne Tvojih, nego povijesnih-naših, krenuli spašavati, oslobađati, slaviti, postali naj- , da smo imali neprijatelje kojima smo i mi bili neprijatelji, čija se djeca nisu zajedno igrala ni htjela pohađati istu školu, čiji roditelji nisu međusobno razgovarali, podmetali su jedni drugima, klevetali i ubijali se međusobno.
I Tvoja - naša i njihova Crkva se posvadiše i podijeliše strane, svojatajući Tvoju Riječ.
Jedni su napadali balvanima, drugi se braniše ježevima. Svaka druga kuća, svaki drugi dimnjak bio je neprijateljev, a kad su oni na nas gledali i brojali nas, činili su i mislili isto. Bilo je strašno, Isuse, Ti sve znaš i vidiš i čuješ, još se o tome priča, tko je koga, tko je prav-tko kriv, a ja Isuse mislim da je samo posrnuo, zaslijepljen čovjek kriv za tolike humke, za tolike za koje i ne znamo kolike - jame, bez imena i svijeća.
Isuse moj! I poslije tolikih suza i tuge koja još toči nad izgubljenom mladošću sa svih strana, dok mi njih grubo nazivamo-oni nas još grublje, pogled mi se uspinje prema čovjeku, ljudima koji su u jednom času pomislili, povjerovali da su oni spasitelji, da je sve u njihovim rukama, sva vlast i snaga. U tom kratkom trenutku u njihovim rukama bijahu i naši životi, životi naše tek procvale mladosti. Isuse, oni uđoše u povijest, za kratko vrijeme trud naplatiše. Zamijeniše sjedala, korisnici isti ostadoše, proigraše povjerenje. Generali postadoše uznici, vođe pomriješe, živi se razbježaše. Isuse, Ti sve to vidi i prepusti slobodi koju nam darova. Opijene slavom sad nas tuđini trijezne.
Isuse, oprosti moja nabrajanja, daj mi ponovno ruku, Ti jesi sa mnom jer sam običan čovjek, ali ja Isuse imam pitanja koja se bojim pitati, ja imam nešto reći ali se bojim izreći. Ipak, ja Isuse nemam što izgubiti, jer sve što imam si Ti. I ja hoću reći i hoću, da moja domovina Hrvatska je Tvoja, jer je Tvoj cijeli svijet, svačija domovina, da sam Hrvat i čovjek, a Ti si Bog svakog čovjeka, cijelog svijeta, kako god se on zvao. Ako imam naciju, Ti si Bog moje nacije ali si istodobno i Bog susjedne i svake druge nacije. Ti nigdje nisi rekao da se dijelimo i zatvaramo nego uvijek pozivaš na otvaranje srdaca, a moje srce cijeli život bez vrata, na propuhu stoji. Ti Isuse razlikuješ samo zlo i dobro, trećeg nema. Stavi moju domovinu Hrvatsku i sve druge domovine svijeta kao jednu, na stranu dobra, daj nam ljubavi u tom ogromnom svjetskom zajedništvu.
Isuse, ja vjerujem u dobro i želim da me samo ono vodi. Ja nemam toliko dobra u sebi, koliko bih željela i zato nisam sretna, ali si mi dao da ga susretnem, da ga prepoznam, da ga zavolim, da poželim biti poput njega, da ga ističem, nudim, dijelim… Pomozi mi Isuse, pomozi, da moj čovjek, moj narod, svi ljudi zavole besplatne, obične stvari, da se počnu radovati radu i žrtvi, da u ljubavi pronalaze razlog za dalje…
Isuse! Daj mi vjeru i snagu kao što si je darovao prognanici koja je noću u kamenu rezbarila i srpske nadgrobne ploče, prekrivajući ih krpama da susjedi ne vide, i tako zarađivala kruh svoj prognanički … Daj mi vjeru i ljubav, snagu biti drukčiji, kao što si je dao prognanici, koja je, kad je u brdu vidjela srpske kuće u mraku, (jer oni još nisu mogli dobiti svjetlo), rekla susjedima, da će im dopustiti priključak na svoju struju, jer ona ne može živjeti tako da ima svjetlo, a da njen 'komšija' živi u mraku. Isuse, pouči nas da i mi dopustimo svakome biti priključen na naše Svjetlo koje je od Tebe, ne zato da bi ga čuvali nego da bi i drugima svijetlili.
Nauči nas Isuse zajedno raditi i graditi kao što je radila prognanica. Na njenoj jednokatnici radili su i pomagali i Srbi i nitko se nije svađao, nitko psovao, jer je i tu bilo Božjeg Svjetla koje se prenijelo iz kuća kojima je dopustila priključak na svoju struju, a sad se vratilo u dobru.
Isuse! Daj da za dobrotu koja je Tvoje vlasništvo nikad ne bude trebalo pisati zakone, ni pravilnike, nikog podčinjavati, ucjenjivati niti strašiti.
Ne daj da ikad povjerujemo da naši životi i sreća ovise o čovjekovoj sili, političkoj volji,
da spas očekujemo od raznih svjetskih moćnika i njihove naklonosti koji za uzvrat traže poslušnost.
Isuse! Ostavi nam još vremena vratiti se svojem poslu iz kojeg smo iščupani grubošću i bačeni u žrvanj dnevnih obračuna. Daj da s ljubavlju i pošteno radimo svoje zvanje i da budemo korisni ljudskoj zajednici.
Daj mi ruku Isuse, s Tobom sve mogu, budi tu kad ponovno sretnemo blijedu i zabrinutu Anu radi zbunjujućih vijesti s radija. Želim joj reći da strah nije od Tebe, ni zabrinutost nije od Tebe, da ne možemo moliti protiv nikoga, ali možemo i trebamo moliti za svakoga, da si Ti jedina pravica, jedini naš Spasitelj pred kojim padaju sve svjetske sile i vlasti.
Isuse, nauči nas praštati i otpuštati duge, Ti odredi vrijeme sastanka na Tvojoj Zemlji koju ne ćeš mjeriti, i na kojoj će uvijek biti mjesta za sve.
Oprosti nam sve naše pogrješke u kojima smo povrijedili brata čovjeka, ponizili ga, izrugali, izigrali ga, zlorabili njegovu neukost, ne prepoznajući Tebe u njegovom trpljenju.
Dragi moj Isuse, danas smo cijeli dan bili zajedno. Hvala Ti!
Ljubim Te otvorena srca.
Uđosmo duboko u noć. Dopusti mi Isuse da i ja na kraju smijem reći: Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša.
Mira Donadini
|
Login
FAQ
Chat
Traži
