www.tebe-trazim.com

Sveti Filip Neri
svećenik
(1515. - 1595.)
spomendan 26. svibnja





Ako bismo htjeli ukratko izreći duhovnost sv. Filipa Nerija, onda bi valjalo naglasiti ove elemente: sve povjerljivije i usrdnije sjedinjenje s Bogom. Sve to bez nekih naročitih putova ili pobožnosti. On koraca kraljevskom stazom jednostavne duhovnosti, koju nam pruža teologija i liturgija. Ta se duhovnost kreće oko Boga, Krista, Gospe i svetaca. Odatle i njegova duboko proživljavana euharistijska pobožnost, sinovska ljubav prema Majci Božjoj, štovanje mučenika, osjećanje s Crkvom. Odatle i njegovo oduševljeno proučavanje asketike, povijesti, arheologije i glazbe. A u svemu se tome zrcalila neobična neusiljenost, prirodnost, jednostavnost i jasnoća. On nije poznavao ni kompleksa ni zavrzlama, već nastojao biti jednostavno i veselo Božje dijete.Sveti Filip Neri je bio i veliki prijatelj prirode pa ga učeni oratorijanac Faber u tom pogledu naziva drugim sv. Franjom, samo u modernijem ruhu. On je bio i veliki prijatelj domaćih životinja, onih što ih je mogao držati u svojoj blizini i u gradu.

Zato je uvijek imao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, koga je zvao "capriccio", tj. svojeglavac te velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Taj neobični čovjek i svetac bio je osrednjega rasta, nosio je bijelu, okruglo ošišanu bradu, a na glavi svećenički biret. Da, pravi "Pippo Buono", dobroćudni Filip, koji je svuda oko sebe širio radost i pouzdanje. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, ali ne samo Rimu; takvih smo svetaca potrebni i danas, jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme. Kod prikazivanja Svete Mise imao je česte mistične zanose. U tim zanosima dizao bi se iznad zemlje, a lice mu se promijenilo, dok se oko glave zapažao jasni sjaj. Radu njegovih čestih zanosa pod Svetom Misom, bogosužje bi trajalo po dva sata pa i dulje. Radi toga Svetac je morao Svete Mise prikazivati u privatnim kapelama. Jednog Badnjaka je kod Pretvorbe Sveti Filip Neri vidio kako je od Hostije nastalo Djete Isus. Taj svečev zanos bio je zapažen u crkvi. Upitan o tom doživljaju, Svetac je povjero da ljepota viđenja nadmašuje svaki zemaljsi opis. Svoju posljednju Svetu Misu prikazao je na na blagdan Uzašašća 25. svibnja 1595. “kličući i pjevajući od radosti. Već sljedeće noću u 3 sata duša mu je otišla u Nebo. Samo dva mjeseca nakon njegove smrti započe proces za njegovo uzdignuće na oltar. Uvršten je u popis Svetaca 14. svibnja 1622.

.

Inteligencija bez Ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez Ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez Ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez Ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez Ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez Ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez Ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez Ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez Ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez LJubavi čini te robom.
Jednostavnost bez Ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez Ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez Ljubavi te pokorava.
Politika bez Ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez Ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez Ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI.......NEMA SMISLA.