www.tebe-trazim.com

joakime, kad sam vidila temu, neznam, odma sam posegla za ovom Gibinom... koja puno govori i u kojoj se možemo prepoznati...

kako sam ja teta u vrtiću mogu vam reći da djeca jako rano nauče riječi koje baš nisu pristojne, svi znamo o čemu govorim tako da ih ne trebam posebno navodit, a znate koju riječ jako teško kažu i rađe će biti u kazni ( sjediti na stolici određeno vrijeme ) nego da je iskažu drugome.

OPROSTI!

A primjećujem da sve rjeđe djeca pozdravljaju prolaznike u portunu, kada ulaze u dućene.....a roditelji to uopće ne zahtjevaju od njih...

...nismo ni svjesni koliko smo sretni da se ta riječ (oprosti) danas nije uopće zaboravila koliko se rijetko koristi

,,,ovo je dobra,tema,,,,
ja znam rec oprosti,,,naucena sam da oprastam,,,,i kad povrijedim nekoga pece me savjest,trudim se oprostit,,,,,ali i trazit oprosta,,,,,
primjetila sam da sto vise ja nekome govorim oprosti,,,,,izvini,,,, zao mi je da ta neka osoba misli da moze svakako sa mnom,,,,,pa me novode da se osjecam stalno krivom,,,,,da molim oprost,,,,ali ja ga od scra dajem,,,,zasto i drugi tako ne cine,,,,,ako se ugledas na lose stane necijeg zivota,,,,,,pogledaj kad ti netko prasta,,,,,bolje ces se osjecat,,,,
BOŽE OPROSTI MI,,,,,GRIJEŠILA SAM!!!!

Draga samo tako nastavi. I dalje oprštaj svima sve, jer nismo mi ode da sudimo već da praštamo jedni drugima.

Možda se uz Božju pomoć i drugi ugledaju na naše korištenje četiri čarobne riječi ( molim, hvala, izvoli i oprosti ), pa ih pomalo i drugi počnu koristiti.....

Predajmo i to u Božje ruke....neka se ispuni volja Njegova.

Blagoslovljen Bog u vijeke!!!

ja bi tako rado voljela jednoj osobi reci "oprosti" jer sam ga jako povrijedila a da nisam ni bila toliko svjesna jer sam bila bila povrjedjena od njega.

to je davno bilo i danas imamo dobar odnos...ali cesto mi on dodje u misli kad sam na primjer na misi, u molitvi ili na duhovnim obnovama i kad se govori o Oprostu. Tako sam cesto puta imala priliku reci Oprosti za sve sto sam ti svjesno i nesvjesno ucinila ali nije mi se dalo jer me presjece opet druga misao....da on trazenje oprosta nece shvatiti onako kako ja to mislim jer on jest katolik ali njegova se vjera svodi na to da za Bozic i Uskrs ode u Misu. Nekako me je strah, da ce on to shvatiti kao da ja uzimam svu krivicu na sebe, a oboje smo krivi oboje smo jedno drugo ranili bili smo mladi, ludi, nesvjesni - pa tako ja to sve opet odbijem iz glave i molim Gospodina da on meni i njemu oprosti i pomogne da mi jedni durgome mozemo oprostiti....ali ipak me onda muci i nesto u meni govori da bi jedno drugome trebali izreci tu rjec Oprosti....neznam...

Draga Mana, dragi Bog želi da mu oprostiš to i da mu to kažeš, al onaj zločasti te odgovara od toga kad odlučiš to izreći.

Nedopusti da bude jači od tebe....Ti to možeš i reci mu to OPROSTI.

Ne zamaraj se oće li on to isto reći, ako osjeti potrebu oće, a ako ne, nema veze, nemoj ga osuđivati, pusti samo da se izvrši volja Božja.

Tada ćeš tek biti slobodna od grijeha i više mu nećeš robovati...

hvala na odgovoru

meni nije vazno da on trazi od mene oprost, nek mu samo dragi Bog oprosti i nek mu se smiluje. A ja i dalje molim Gospodina, da mi pomogne da mu potpuno oprostim i svjesno i u podsvjesti

kad sam prosli put imala priliku da trazim oprost, ispao je nesporazum o necemu drugom i pocela je rasprava medju nama
na kraju se nismo mogli dogovoriti i razisli smo se bez rjeci

mislla sam da je to znak od Boga da nije jos doslo vrjeme da on to prihvati i shvati. Jer po njemu sam za sve kriva samo ja i drugi samo ne on...on je najbolji i nikad nepravi greske

neznam...molit cu se i cekat sljedecu priliku

patiš se bezveze..

..ti svoje izreci..riječima ali i u srcu..

..a on ..kad hoće..

kako znamo da smo stvarno oprostili...
jer..
kazu, ako zaboravis, onda ces znati da si oprostio....
ja nemogu zaboraviti...
jer, pamcenje me jos dobro sluzi...
ne u smislu da ja pamtim, pa da poslije vratim..
nego..
u zivotu se sjecas i lijepih i ruznih stvari...
a to ne znaci da ako se jos uvijek sjecas ruznih stvari da nisi oprostio..

ja se jos uvijek sjetim jedne veeeelike ruzne stvari koja mi se ponovila par puta...
to me dosta pogodilo..
i mislila sam da sam oprostila.....
ali,
shvatila sam da nisam....
jer...
i dalje vucem to za sobom....
nemogu poceti vjerovati, (mozda i iz inata ne zelim)
jednoj osobi,
samo zato sto mislim da ce me kao i ostale u proslosti izdati....

da li se bojim?
ili nisam oprostila?
ili jednostavno....
Pazim na sebe
poucena iskustvom?
nesto od toga troje mora biti..

Zamoli Isusa da ti pomogne, da bude s tobom, da dođe između vas.. A onda reci i njemu. Kako si lijepo nama sve objasnila u par riječi kako se osjećaš, tako ćeš, s Isusovom pomoći, i njemu.. Bb