www.tebe-trazim.com

Ljudski je život neotkrivena tajna
[ 7.2.2008 ]

Autor: prof. Tomislav Ivančić

Još uvijek ima ljudi koji vjeruju da Boga nema, drugi se vladaju kao da ga nema, a tek treći uživaju njegovu naklonost i stvarnost. Znanstvena otkrića jasno pokazuju da čovjekova duhovna svijest registrira postojanje Boga i iskustvo s njime. Neuroznanosti govore da se u mozgu nalazi 'modul Bog', da čovjek nesvjesno, a to znači duhovno, spoznaje moralne vrednote, da djeca kao bebe razumiju svaku riječ majke, jer razumiju srcem, a srce je duh, kažu biblijski izvještaji.

Duh je pak sloboda od prostora i vremena, duh je transparentnost, transcendencija, duh je čovjekova sposobnost komunikacije s Bogom. Suvremene znanosti dokazuju da je ateizam bolest i besmisao, jer je čovjek od trenutka začeća zna i svjestan Boga i njegove bezuvjetne ljubavi. Na spomen Boga i molitve bebe reagiraju čudesnim znakovima. Čovjek je, dakle, svjesno biće sve od začeća. On je žrtva našeg neznanstvenog i ideološkog neznanja; djeca pate jer su roditelji naivni kad se radi o Bogu i ne žele sami sebi priznati tu zbilju.

Korizma te zato zove u mir, tišinu, razmišljanje i čitanje znanstvenih djela. Znanost je danas na strani onih koji vjeruju u Boga. Ali ne na strani naivno vjerujućih i naivno nevjerujućih, nego na strani kritičkih tragatelja smisla i cilja ljudskih putovanja. Bog strpljivo čeka na tebe, on čezne za tvojim licem, on te postavio u svijet i o njemu ovisi tvoj sutra i tvoj životni put. Bog je tvoja sudbina.

Važno je spoznati da nemaš život u svojim rukama. Chesterton se zato pitao: 'Zašto anđeli mogu letjeti?' I odmah odgovara: 'Jer se ne uzimaju ozbiljno.' No, često ljudi znaju da je Bog tu, ali se ne odlučuju doći u kontakt s njime. Veliki Goethe je rekao: 'Neodlučnost je najveća bolest.' Da bi čovjek bio odlučan, potrebno je prekinuti s ovisnošću. Franz Liszt piše: 'Sretan je čovjek koji zna prekinuti s nekim odnosima, prije nego oni njega slome.' Zato je važno znati se odreći.

Maeder upozorava: 'Čovjek nije najveći kad uživa nego kad se odriče.' Jer, 'pristojno vladanje se sastoji od mnogo malih žrtava i odricanja', kaže Lichtenberg. 'Tko ne nosi nebo u sebi, uzalud ga traži u svemiru', kaže Otto, i 'Nitko nije slobodan, ako nije gospodar u sebi', zaključuje Mathias Claudius.

Božja mreža "
Danas nitko ne želi nekome biti rob, ne želi biti potlačen, podjarmljen. Svatko želi biti slobodan, nezavisan, samostalan. Svi narodi se oslobađaju skrbništva, protestira se protiv nasilja i tlačenja svake vrste. Sloboda i samoodređenje postali su ciljevima pojedinca i društva. Mnogi ljudi u ime slobode okreću leđa Crkvi. Kaže se da Crkva pridonosi neslobodi. Svojim zapovijedima i zabranama stavlja se u funkciju tutora ljudima. Ucjenjuje ih prijetnjama kaznom, tjeskobama savjesti. Crkva - to je, kažu, samo aparat moći, moralni institut što odgovara djeci, ali ne odraslom i misaonom čovjeku!
Za nas kršćane ovo je vrlo važno pitanje: Znači li, zaista, život s Crkvom, život iz vjere, ljudsko zarobljavanje? Ili je to pomoć do prave, do dubinske slobode? Znači li kršćanstvo za nas oslobođenje ili opterećenje? To je pitanje danas?
Ako, nadalje, razmišljamo o današnjem evanđelju, onda ćemo biti vrlo skloni odgovoriti kako ovdje stoji da evanđelje govori samo o zarobljavanju čovjeka. Sto bi to moglo značiti, kad Isus daje nalog Petru da hvata ljude u svoju mrežu? Kako će se slagati lov na ljude i "oslobođenje"?
A Isusova je riječ jača od sile Zloga. Isus je gospodar neprijatnih sila, pobjednik je nad tamnim silama ovoga svijeta, pa i nad najjačom silom - smrću. Svoje apostole i sve koji vjeruju u njegovu riječ osposobljavao je Isus za spasavanje ljudi od sila Zloga, od opasnosti i prijetnji.
Kao Crkva, moramo se trajno pitati: odgovara li naše djelovanje evanđeoskom duhu slobode, ili, nije li se u duh čovjeka ušuljao duh sile i nasilja? Svaka se dobra ideja može okrenuti u svoju suprotnost ako joj se zaboravi podrijetlo. Stoga je potrebno stalno prisjećanje na ono izvorno. Osjećamo se tako nemoćnima pred bujicom suza i patnje, pred morem problema i nevolja čovječanstva. Ponekad mislimo da će svijet propasti u požaru zla, mržnje i rata.
Ali ipak! Smijemo se pouzdati u Isusovu riječ da su spas, otkupljenje i oslobođenje po njemu postali mogući. K.B.

Mjesec je Svetog Josipa zaštitnika obitelji pa ja preporučam u zagovor SV. Josipu sve naše obitelji i našu domovinu koja je u teškoj krizi jer je obitelj napadnuta i raspada se a naši mladi u strahu pred osnivanjem obitelji .Sveti Josipe naš moćni zaštitniče izmoli obnovu naših obitelji i moralnu i duhovnu preobrazbu drage nam Domovine Hrvatske čiji si Ti zaštitnik od davne 1687. godine .

Bog te voli

"Uistinu,Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni."
(Ivan 3:16)

"A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok smo još bili grešnici, Krist je za nas umro."
(Rimljanima 5:8)

Svi ljudi su grešnici

Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja"
(Rimljanima 3:23)

"kao što je pisano: Nema pravednoga ni jednoga."
(Rimljanima 3:10)

Kako je Bog otklonio posljedice grijeha

"Jer plaća za grijehe je smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem."
(Rimljanima 6:23)

"A onima koji su ga primili je dao moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime."
(Ivan 1:12)

" Doista, predao sam vam ponajprije što sam i primio: krist je umro za naše grijehe po Pismima, bio pokopan i uskrišen treći dan po pismima;"
(1 Korinćanima 15:3-4)

Svi se ljudi sada mogu spasiti

"Evo stojim na vratima i kucam: posluša li tko moj glas ući ću k njemu i večerati s njim i on samnom."
(Otkrivenje 3:20)

"Jer tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen."
(Rimljanima 10:13)

MOJA ODLUKA DA ISUSA KRISTA PRIHVATIM ZA SVOG OSOBNOG SPASITELJA

PRIZNAJEM BOGU DA SAM GREŠNIK I KAJEM SE I VJERUJEM DA JE GOSPODIN ISUS KRIST NA KRIŽU UMRO ZA MOJE GRIJEHE I BIO USKRIŠEN ZA MOJE OPRAVDANJE I PRIHVAĆAM GA SADA I PRIZNAJEM SADA KAO SVOG OSOBNOG SPASITELJA I MOLIM DA ME ISPUNI SVOJIM SVETIM DUHOM U IME ISUSA KRISTA. AMEN!

Sigurnost Spasenja

"Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Krist Gospodin i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mrtvih bit ćeš spašen."
(Rimljanima 10:9)

"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju Riječ i vjeruje onomu koji Me posla ima život vječni i ne dolazi na sud nego je prešao iz smrti u život."
(Ivan 5 :24)

"To sam napisao vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni"
(1 Ivanova 5:13)

"A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujuči imate život u imeni Njegovu."
(Ivan 20:31"

Ako si se odlučio obratiti Gospodinu Isusu Kristu pročitaj na glas odluku da primiš Gospodina Isusa Krista koja je napisana pod naslobvom Moja odluka da Isusa Krista prihvatim za svog osobnog Spasitelja.

Biskupovo pismo obiteljima
Drage obitelji,

Pred nama je vrijeme priprave na dane darivanja. I makar se činilo „kao da je jučer bilo“, začas će se opet oko nas vrtjeti šarene i privlačne reklame kako treba razmišljati o tome čime obdariti svoje najmilije za predstojeće božićne blagdane.

Kao kršćani, znamo da je Došašće posebno vrijeme – vrijeme koje nas priprema na najveći Dar – samoga Sina Božjega u liku betlehemskog Djetešca. U Došašću se u nama bude želje da vlastitu obdarenost protegnemo na ljude oko nas koji su nam darovani.



Svećenik – dar

I svećenici po našim kršćanskim zajednicama – župama, onim većim i onim najmanjima, darovani su nam. Oni prema svojim sposobnostima, ali najviše po milosti Božjoj koja im je dana po sakramentu Sv. Reda, služe i vašoj obitelji u svim vjerničkim potrebama.

Daruju vam svoje vrijeme, slušajući vaše ispovijedi, dajući vam savjete u različitim potrebama, poučavajući vašu djecu i vas nauku Evanđelja, poslužujući vam sveta otajstva Tijela i Krvi Gospodnje bez kojih nemamo života u sebi…

Zaista, kakve god njegove ljudske kvalitete ili slabosti bile, svaki je svećenik dar Božjega Srca svojoj Crkvi.



Darovi za dar

Isus će reći da je vrijedan radnik svoje plaće. S radošću možemo ustvrditi da svijest o tome da naš svećenik živi od naših darova, polako u našim župnim zajednicama raste i lijepi broj župa u našoj Biskupiji pokazuje osjetljivost za životne potrebe svojih svećenika. To se očituje ponajviše sudjelovanjem u godišnjem doprinosu za svećenike koji po obitelji iznosi 100,00 Kn.

U većini naših župa najprikladnijim vremenom za to smatra se godišnji blagoslov obitelji kada je obitelj uglavnom na okupu i kada i mlađi mogu naučiti od svojih roditelja da je potrebno kao obitelj doprinositi za potrebe Crkve i njezinih službenika. Veći broj obitelji tom prigodom daruje svećenike i posebnim darovima od kojih pravilnom raspodjelom svećenik svakoga mjeseca prima nagradu za svoje potrebe i život dostojan čovjeka.

Mnoge obitelji prikladnim trenutkom za nagradu svojih svećenika drže i slavlje sakramenata krštenja, prve pričesti, ženidbe, ili pak pohoda bolesniku i kršćanskog sprovoda svojih najdražih. Zaista, to je hvalevrijedan čin kojemu se vrijednost pred Bogom ne zaboravlja, pogotovo kada je učinjen iz otvorena i zahvalna srca.



Hvala…

Znamo s koliko se svakodnevnih teškoća, briga i odricanja susrećete da biste i vlastitoj obitelji pružili uvjete života dostojne čovjeka našega vremena, ovim smo vam pismom željeli ponovno zahvaliti za sve dobro koje ćete kao obitelj u svojoj župnoj zajednici i ove godine učiniti za svoje svećenike, kako o blagoslovu vašega doma i obitelji, tako i u svim drugim prigodama koje vam se učine prikladnim za to.

Naše vjernike često zbunjuje govor o sredstvima koje Državni fond isplaćuje za Crkvu, pa bismo vas u sljedećem pismu željeli podrobnije informirati o njihovim namjenama.

Naši svećenici nama služe i dostojno je da se vjerničke zajednice o njima brinu, kako nam je već od početka kršćanstva u svojim poslanicama napisao i apostol Pavao.



U Krku, na svetkovinu Krista Kralja, 23. studenog 2008.

Svete Obitelji,,da svetost sta izvire iz svake pore njihovih zivota,,u ovo predbozicne dane,,cesto pohodim mise,,cesto predajem svoje probleme i muke,,da mi ih Isus pomogne nositi,,da budem podlozna i pobozna sve vise,,strpljiva i sve sta trebam da slum Bogu,,,o ovo vrijeme zelim i svoju obitelj vise na okupu,,vise ih i upoznavati,,jos vise,,da vidim dal mi disu za Boga,,dal teze Vjecnom Svjetlu,,

ima jedna stvar koju bi podjelila sa vama,,dosta sam se uplasila toga,,,imam 4 sina i vjeruju u Boga svim srcem,,,cak casno brane njegovo hulenej,,a toga sve vise,,nastradaju ,,i nije im zao,srcana su mi djeca,,Dragome Bogu Hvala na toj milosti,,al ima jedna stvar,,prije par godina ,,osjetila sam,,za svoje starije dijete da je malo drugaciji nego ostali,i vise pobozan,i u molitvi,,sokiralo me kad mi je rekao,,da se moli sam u tisini kad svi zaspu,,jer nitko mu nije rekao,,imao je 6 ili 7 godina,,krenuo redovito na misu od 1 razreda,,tako i druga za njim,,,al znate kad osjetite za svoje dijete da je drugaciji,,al nisam ni sama mogla tocno definirati,,strah me bilo reci,na glas misao,,jer ne bojim se ja za njega,,nego za sebe da mu necu primjerom i mlakom vjerom pokazati,ono sta me kopalo,,
i onda je izjavio,,jednom,,onako djecje,,kad ga baka pitala,,sta bi bio kad naraste,,

SVECENIK ..to mi odzvanjalo danima,,nije n egativan sok,,pozitivan dapace,,al kako sa njim,kako gdje sta,vidis da je poseban,,sutim dalje nikome ne govorim ,,jedna prijateljica s kojom sam imala molitvenu zajednicu,koja je predana Isusu,jednom mi rekla,,onako,primila me za ruku,,znas ti da ti je sin poseban??,sta da vam kazem,,ostala zatecena,,
nakon par mjeseci,,zblizili se sa novopristiglim svecenikom i zavolio moju djecu,,ministriraju,,kad mi je krstio cetvrto dijete,,dosao na proslavu k nama,,i onako,,pricamo nas dvoje sami sa strane,,rekao mi,,ti znas kceri da ti je dijete posebno,,da je pozvan?
sta da vam kazem,,najezila sam se...strah opet strah,,
sjetim se u takvim trenucima,price ljudi,,da kad je Alojzije Stepinac bio dijete,majka se stalno molila da bude svecenik,,i kad postao svecenik,,rekli joj ljudi ,eto sad vise nemoras toliko moliti,,a ona njim:
Tek sad moram ,,jos vise moliti,,da bude svet u svojoj duznosti!
ukratko sam vam opisala svoj mali dio zivota,,koji prozivljavam duboko,,u svojim strahovima,,prepustam i molim,koliko mogu i vise od toga,,zato i vas molim,,predajte u molitvama ,,neka bude Volja Njegova,,i ustrajnot u tome,

BvB ljudi,,

Draga Vlatka..Bog neka obilato blagoslovi tvoju cijelu obitelj,
neka vas sve brani i cuva u miru i ljubavi...

A tvojem sini,koji razmisalja o poziva Svecenika,Neka Duh Sveti nadahne..
da dobro razmisli i odluci,da ustraje i prihvati Bozji poziv...!


Što je zvanje? Kako znam imam li zvanje?
Zvanje je teško opisati jer je ono, u stanovitom smislu, misterij. Ono ne dolazi dramatično kao Pavlu, obraćajući mu se na putu za Damask. Bog obično djeluje na uobičajene načine. Zvanje počinje nekom vrstom sitne želje biti svećenik ili redovnik.

Kada se može pojaviti?
Može se pojaviti u bilo koje vrijeme nečijeg života. Za neke razmišljanje počinje u osnovnoj školi, za druge u gimnaziji ili srednjoj školi, za druge počinje tijekom fakulteta, a sada se pojavljuje u većem broju u osoba koje su već započele svoju karijeru. Neki mogu neko vrijeme pokušati zanijekati da imaju želju postati svećenikom ili redovnikom, neki je uspijevaju nijekati čak i godinama, ali na kraju priznaju samima sebi da neće imati mira sve dok ne “isprobaju to zvanje”. Zato odlučuju otići kod svog mjesnog župnika, u samostan ili redovničku kuću te reći da žele postati svećenik ili redovnik. Konačno se sretnu s biskupom ili redovničkim poglavarom koji su zaduženi za zvanja, te imaju razgovor.Ako su primljeni sa strane biskupa za biskupiju ili od redovničkog poglavara za redovničku zajednicu, oni onda idu u sjemenište ili kuću formacije.

Što se događa u sjemeništu ili kući formacije? U sjemeništu ili kući formacije pripravlja se za svećeništvo ili redovnički život. Dan započinje s jutarnjom molitvom ii Sv. Misom. Tu je i vrijeme za meditaciju. Nakon doručka slijede predavanja. Studij oblikuje veliki dio jednoga dana u sjemeništu. Također postoji vrijeme za sport ili neki drugi hobi. Navečer je večernja molitva i molitva povečerja. U sjemeništu ti živiš u zajednici. To znači, iako imaš svoju vlastitu sobu, ti se drugima pridružuješ za molitvu, studij i jelo. To je zajednički život i prirodno je da se tu stvaraju bliska prijateljstva. Kada netko odluči otići u sjemenište to ne znači da je definitivno odlučio da želi biti svećenik ili redovnik. To znači da će se okušati u tom životu da vidi pristaje li mu. Ako ne odgovara, on napušta sjemenište. Činjenica je da više od polovice onih koji uđu u sjemenište njega napušta prije svećeničkog ređenja.