17. DAN – o trajanju Čistilišta
I.Kršćanska duša mora obaviti dvije stvari istovremeno, tj. vlastitu proslavu i čišćenje. Nedjeljive su jedna od druge, jer svako dobro djelo nam povećava zaslugu za slavu u Nebu, te nam se oprašta dio muke koju smo zaslužili našim grijesima. Dok prva prestaje istog trena nakon smrti, a mi ćemo morati ostati kroz svu vječnost na onom stupnju zasluga u kojem ćemo se naći toga časa, jer smrt nas zatvara u ono tajanstveno stanje, u kojem se ne može djelovati. Druga stvar, tj. čišćenje od grijeha traje i još se povećava iza groba, sve dokle god se u stvorenoj duši ne uništi svaka ljudska navezanost na stvorenja i svaka sjena te navezanosti, da bi duša bila sličnija Bogu, preobrazivši se i postavši posve čista za svoga Stvoritelja. Tijelo i krv će nestati; i dobro je, da se ono što je propadljivo obuče u nepropadljivost, i ono što je smrtno u besmrtnost. O toj posvemašnjoj preobrazbi našega bića, ukazuje ona opominjujuća zapovijed Isusa Krista: Podložite se zakonu Božjem, tako da ne padnete u ruke krvnicima, koji će vas zatvoriti u one zatvore iz kojih se ne izlazi dok se ne isplati i zadnji novčić; evo riječi sv. Pavla, apostola Čistilišta, koji viče cijelome svijetu u ime Isusa Krista; sveta je i zdrava, pa i sama pomisao, da se moli za pokojne da se oslobode svojih grijeha.Luter, koji je živio dvadeset godina zahvaljujući milostinjama koje su vjernici davali za svoje pokojnike, podiže pobunjenički glas: Ne postoji Čistilište, Isus Krist je trpio dovoljno za nas!...To je Papina izmišljotina!... Mi naprotiv raskajani moramo uzviknuti sa svetim kraljem Davidom: Imaj milosrđa sa mnom, o Gospodine, jer moji grijesi prijeđoše zbroj mojih vlasi i kao težak teret pali su na mene!...jer tolike tašte misli, koliko samo beskorisnih riječi ili još gore, zlih riječi, koliko samo zlih nakana u našem djelovanju; koliko samo uvreda u ljubavi, čistoći, koliko žalosnih primjera; koliko smo našeg života proveli u grešnim navikama!... A pokora za sve to, gdje je ? Naše prihvaćanje i strpljivost, da bi zadovoljili za te grijehe, gdje su ?... Živimo li mi blago, podvrgnuti volji Božjoj, spremni za dobro, puni ljubavi, dobri u siromaštvu, kada smo oklevetani, u mukama radi potrebe duše?... I ako su ti zahvati posvemašnjeg probraženja od čovjeka grešnika, bile prisutne i tako bolne kroz tako dugo vrijeme kod svetaca, a bile su potrebne pokore da se treseš od njih, kako će biti teško i dugo, o Bože, moje Čistilište ?... Potrebno je shvatiti da u odnosu na unutarnje čišćenje sve su duše jednake u Nebu. Jedna će imati više ili manje slave, no svaka mora biti posve čista! U tome moram biti sličan svecima i anđelima! Niti jedna mrlja niti jedna nesavršenost, niti trunak praha! Morat ću postići savršenu čistoću, do krajnjeg uništenja! Sveci su izvršili tu bolnu preobrazbu na zemlji, žrtvujući sebe same na križu boli, ja ću je morati izvršiti na drugom životu, samo golo čišćenje., bez zasluga, bez uvećavanja slave bez ikakvog dobitka, samo ostaje golo čišćenje! Dok sada svako moje dobro djelo uvećava u meni svjetlost za čitavu vječnost; Čistilište će me mučiti, prihvatiti će me s neizrecivim stupnjevima boli, no kada izađem od tuda, imat ću iste zasluge koje sam imao ušavši tamo! Morat ću platiti zadnji novčić! O moj Bože, kako će biti potrebno da se sve to uništi u meni? Ne samo grijesi, ne samo nesavršenosti, već sve ono što me veže za ovaj svijet, da bih bio uronjen u gledanje Boga ? Koliko će trajati to moje Čistilište ? II.Trajanje Čistilišta je proporcionalno, kako se to dobro shvaća, broju i težini počinjenih naših grijeha, isto tako, o pokori koju smo izvršili za njih. No kako je ta pokora vrlo mala, a grijesi su brojni, mora se zaključiti da Čistilište traje vrlo dugo. Sv. Vinko Ferreri je imao jednu sestru koju je nježno ljubio, jer je bila dobra i nevina. No nesretnica, jednog dana, padne u teški grijeh, kojeg se je sramila ispovijediti; tokom mnogo godina ispovijedala se nevaljano. No, prije no što je umrla ispovijedi sve svoje svetogrdne ispovijedi te se tako spasi. Njezin brat je jako molio za nju, te jednog dana dok je služio sv. Misu bi u ekstazi, tu ju je vidio svu obuhvaćenu užasnom vatrom. Što je to, sestro moja ? upita je Svetac. Nesretnica mu ispripovijedi svoj grijeh, te mu reče, da će ako se ne bude molio za nju, biti osuđena na tu vatru do sudnjega dana! On udvostruči svoje molitve, te zadobije za nju veliko skraćenje muka. No ta svetogrđa su bila užasni grijesi, te su muke trajale još mnogo vremena. Ukazavši mu se nakon dugo vremena reče mu, da će zadobiti potpuni oprost ako odsluži trideset sv. Misa. Svetac se požuri služiti sv. Mise, te kada je služio zadnju vidje je napokon slobodnu kako uzlazi u Nebo. Ova riječ sve do sudnjega dana izgleda nevjerojatna, no i bl. Beda donosi primjere drugih tako osuđenih duša. Ono što užasava je što među te, sv. Lujtgarda smjestila je čak i jednog svetog Oca, jednog od najvrjednijih i najrevnijih za dobro u cijeloj povijesti Crkve, Inocenta III. Ukazao se toj Svetici te joj reče: “Ja sam papa Inocent, zadovoljavam za grijehe, za koje bih bio u Paklu, da mi Presv. Djevica Marija, Majka milosrđa nije izmolila u času smrti savršeno pokajanje! No morat ću ostati u Čistilištu, ako mi vi ne pomognete, do kraja svijeta.” Svetica je molila jako puno, no koliko god je preklinjala milosrđe Božje, nikada nije primila nikakav znak da je bio oslobođen. Sve to je impresionirajuće, a sv. Balarmin ispričavši to uzvikne:”Oh, jadnog li mene! Ako jedan sveti Otac tako veliki i dostojan hvale, koji je radio samo na slavu Crkve, a osuđen je tako strogo, što će biti od mene!”...No i Balarmin je bio čovjek Božji: što će onda biti s nama ? III.Ta viđenja nas trebaju zdravo prestrašiti, glede nas samih, jer zbog teške pokvarenosti ljudskog srca, neprestano samo sakupljamo grijehe; moramo se jako brinuti što će biti s našim dragim pokojnicima, za koje mi vjerujemo da su već odavno u Nebu, dok se mogu nalaziti još uvijek u čistilišnoj vatri. Na žalost, bilo za nas, bilo za njih Čistilište neće nikako moći biti kratko, ako, kako smo to već rekli, ne mislimo već sada da ga skratimo dobrim djelima. Faber u Sve za Isusa donosi kako je jedna plemkinja iz Martignata u Francuskoj, postala redovnicom od Pohođenja, po savjetu sv. Franje Saleškog, pod imenom s. M. Dionizija. Ova pobožna redovnica, vrlo pobožna prema dušama u Čistilištu, imala je običaj da se moli posebno za plemiće i bogate u Čistilištu, a vrlo često za najzaboravljenije. Na blagdane B.Dj. Marije zadobivala je oslobođenje mnogih duša. To se slaže s onim što smo rekli o vlasti Presv.Dj. Marije nad Čistilištem. Jednog dana poslije sv. Pričesti vidjela je dušu jednog francuskog princa odmetnika, svoga rođaka, koji je bio ubijen u dvoboju. Viđenje ju je znatno prestrašilo. Sestra poglavarica ju je poslije upitala što joj se dogodilo, a ona joj opiše viđenje koje je imala. Duša toga nesretnog princa, za koju su mislili da je izgubljena, nalazila se je, po velikom Gospodinovom milosrđu u Čistilištu. Umrijevši tako nesmotreno, zaslužio je Pakao; no reče ona Svetica, u zadnjem času osjeti kao prodorni val ljubavi i milosrđa Božjeg; ta je milost djelovala na njegovo srce, a zadobio ju je po molitvama dobrih duša, koje se mole za obraćenje jadnih grešnika. Umirući grešnici imaju samo časak života da sudjeluju s milošću Božjom; taj časak je dovoljan za savršeno pokajanje... Mora se uvijek moliti Isusa i Mariju i svete zaštitnike za taj zadnji čas prosvjetljenja i milosti! Pa i ako izgleda da su nesretnici izgubili vjeru, vjera je kao mina spremna zapaliti se; jedna iskra milosti je pali i raspaljuje vatru ljubavi. Milost Božja je mnogo aktivnija no što mi to možemo zamisliti. U jednom treptaju oka Bog djeluje u toj duši od koje traži samo suradnju; istom brzinom i duša odgovara na tu milost, onda tek zaista osjeća u sebi kako je predivno stvorena samo za Boga! Tako je govorila Svetica, uzdrmana užasno teškim i dugim mukama, koje je trpjela duša tog princa. Provela je devet godina u molitvi i teškim pokorama, da bi pomogla toj duši. U drugim viđenjima napokon je saznala, da je uspjela vrlo malo skratiti muke Ćistilišta toj duši. Jao si ga u Čistilištu zadrtim grešnicima!
Praksa
Priučite se da često mislite na Nebo. Ferreri donosi u svojim propovijedima, o nekoj ženi koja je morala trpjeti godinama u Čistilištu, jer nikada u životu nije poželjela doći u Nebo. U poteškoćama ponavljajte: Nebo! Nebo! I trpite dragovoljno za Nebo.
Danas molite za one duše koje će vam pomagati na času smrti.
Litanije...
|