www.tebe-trazim.com

Pozdrav!
Da li ste ikada osjetili odvojenost duha od tijela u sebi?
Naime sinoc kad sam legao u krevet, i pricao nesto sa Isusom. Nisam imao snage da molim!
Poslije par minuta osjecao sam neku veliku radost iz nutra, dok sam izvana bio posve nikakav. Cak sam i pravio ljuto lice, al opet sam bio nasmijan iznutra. Pustio sam se da uzivam u tom osjecaju i toj milosti. No poslije mi nakako taj mir i radost nisu prijali,
mozda zato sto se moj um i savjest nisu osjecali isto tako ( mislim ja ). Bio sam malo ljut, al sam opet lijepo zaspao, i cudio se sam sebi.
BVB

Da al bum sutra otipkal jer je naporno s moba

haha... po ovome što pričaš i jesam. Ali po naslovu teme neznam? Ako je to, to, onda i da???

Ubiti često sam duhom odsutan, tijelom prisutan

u biti

Razgovor s Gospodinom,iskreni iz srca,uvijek donosi radost i mir.U istinskoj molitvi Gospodinu,mi se povlačimo u dubine svog srca i naše srce razgovara i moli s Njim, i Njemu.
Ne bih to nazvala ovako kao u temi koju si pokrenuo,ali te razumijem što si htio reći.
Btb