www.tebe-trazim.com

...jako mi se svidio ovaj tekst pa sam ga htjela podijeliti sa svima....


----
Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem.
Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo.
Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene.
Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje. Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere.
Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika ni na tvoje odnose ni na tvoj ugled kod ljudi.
Sretan si, sve se odvija divno.
A onda je odjednom tu, ta poprečna greda.
Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt.
Križ je realnost u svakome ljudskom životu. Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret. Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ ili će te tvoj križ zgnječiti. Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa. Križ te vraća natrag k istini o tebi, k pravoj mjeri ograničena, slaba, ranjiva, malena ljudskog djeteta. Križ te može osloboditi stvari koje te hoće zgnječiti. On te može osloboditi tvoje osrednjosti. On je kao antena preko koje možeš primiti od Boga vijest. Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali te može osloboditi od neizdržive besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti. Ti možeš opet biti čovjek. Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale.

čitajući ovaj tekst bila sam potaknuta da i ja nešto napišem, naime kako sam majka petero mališana a inače odlazim svakodnevno na posao, bilo je dana kad je moj križ bio toliko težak da sam ga cijeloga okupala u suzama.
moja šefica me iz dana u dan ubjeđivala kako sam udata, još uvijek ne rastavljena već u braku što nije ni privlačno ni u današnje vrijeme moderno.
okrivljavala bi me za rasne nepodopšine , rugala mi se, vikala na mene pred 50 ljudi što je za mene bilo jako bolno i moj križ bi tada postajao strašno težak, ponašanje svoje šefice nisam tada nikako mogla razmjeti
svakim danom na poslu mi se izrugivala i govorila
ti imaš jednog muža a petero djece a danas je moderno imati petero muževa a jedno ili ni jedno dijete, pa ti si očigledno luda osoba
bilo bi dana kada je bilo zaista neopisivo teško nositi križ koji me pritisikivao svakoga dana sve više i više
iako je moje srce bilo u potpunom miru i radosti zbog prekrasne obitelji
sve ostalo na poslu se kosilo i strašno boljelo
suzama sam strašno puta okupala svoj križ života
i ostala sam dosljedna svojoj vjeri , svom Isusu Kristu koji me nije ostavio nikada kao i svojoj dječici i obitelji koja me uvijek željno čekala sa ma koliko teškog radnog dana u kojima sam proživljavala pogrde i ruganje.
prošlo je određeno vrijeme i ja sam shvatila da je jako lako govoriti o križu, o toj horizontali i vertikali a mi smo u sredini toga križa
lako je pisati o križu, lako je ispjevati pjesme
no ono najteže je prihvatiti i zagrliti svoj križ, to su trenuci u kojima svatko od nas postaje velik i hrabar ne odbacivši križ već biti priljubljen uz njega jer beu njega bio bi život monoton i bez smisla
jer puno je vrijedniji svaki novi dan kojeg prolazimo uz Isusa Krista a dobro znamo da sa Isusom imamo i križeve jer i On sam ponio je za nas križ i otkupio nas križem i preko križa.

kliknite na sliku za "prezentaciju" ....





http://www.hkz-wn.de/index.php?option=c ... Itemid=117

dali je sve što nosimo na leđima križ...
dali smo ga natovarili nekim nepotrebnim stvarima ...
mnogo je tereta na našem križu suvislo....teret koji nije dan od Gospodina ...
samo treba prepoznati ...i maknuti .....

Kad pogledamo primjer jednog vrsnog sportaša.
Taj čovjek je triba proći toliki križ teških i teških treninga nebi li bio pravi sportaš.

To je toliko jednostavno shvatit. Križ klesa i grljenjem tog križa pretvaraš se u snažnu osobu, baš kao i sportaš.

križ pročišćava, samom svojom težinom rađa smisao, izdiže nas da gledamo novim očima,
novim nadama, liječi našu ustajalost u relativizmu,
liječi nam liniju manjeg otpora, ... "nisi vruć ni hladan, i jer si mlak... izbacit ću te iz svoji usta..."
u problemima i patnjama osmišljava svaku ranu...
križ je sidro za SMISAO!

maranatha, divan tekst!

AKO PRIHVATIŠ SVOJ KRIŽ IZGUBIT ĆEŠ GA NA SVOM ŽIVOTNOM PUTU, AKO ODBACIŠ SVOJ KRIŽ PRATIT ĆE TE NA SVAKOM PUTU.


ovu sam rečenicu čula jednom na hkr. otprilike je ovako nekako glasila...

Sve je ovo divno napisano i zaista jeste tako, ali kako objasniti djetetu da mora nositi svoj križ, kako mu objasniti smisao križa? Kako mu prenijeti ove misli koje ste svi ovdje napisali, a dijete je itekako svjesno svog križa, odnosno prije bih rekla da osjeća težinu, da se osjeća nesretnim, da ga ništa ne može ispuniti, da ima dana kada ne vidi smisao, kada se iznenada njegov svijet sruši a nemožete mu reći razlog toga?

Roma draga, dijete trpi i nosi svoj križ koliko može, sad je pitanje koja je vrsta njegove patnje, da li je izgubio roditelja, jeli nesretan zbog nekoga konkretno, da li mu je netko namjerno nanio patnju, uvrijedio ga, ostavio samog, neznam, riječ je o djetetu pa mislim da se tu može OSOBNO puno pomoći ako ga dobro poznaješ, dati mu toplu riječ, reći da nije sam, da nije sve bez nade, da je život satkan i od križeva, da Gospodin ZNA za njegov teret, da će Bog s njim iznijeti njegov križ, da se povjeri Božjoj blizini i ljubavi kao onoj majčinoj i očevoj... Život ima vrijeme od križa, patnje, boli ... ali i vrijeme kad se KRIŽEM sve to pobjedi i živi u radosti...
priznajem, malo je teško djetetu tumačiti poruku križa, pokušaj ti, Bog neka te blagoslovi

Samo bih htjela reći da je vrlo malo..malo djece koji nisu iskusili neki križ..
Svakome od nas se čini da je naš najteži..
Jedino što se može je djecu odgajati u kršćanskom duhu ..pa rekla bih od samog rođenja..tako će i oni lakše prihvaćati..
Na neke stvari možemo u životu utjecati..ali na neke ne..i jednostavno je to tako..Božja volja..zašto..to samo On zna..