www.tebe-trazim.com

Imaš potpuno pravo!!

Dragi moji evo da podijelim s vama danasnji dan, kako Isus djeluje po sitnicama u mom životu, i mjenja me iz dana u dan. Bila sam bolesna ali jutros sam se puno bolje osjećala kad sam se probudila, otišla sam na zornicu, popila kavicu s roditeljima...i pripremala se za životnu ispovijed. Vozim se u tramvaju i dignem se jednom djedici, baš je dragi izgledao, baš onako kako djedovi trebaju izgledati, poput mog djeda , i njemu je valjda tako bilo drago i poklonio mi je lijepi svijećnjak u obliku andjela, stakleni plavi, suze su mi od dragosti pošle i bilo mi je žao što ja njemu nisam imala što dati, i kad je već izašao sjetim se da sam mu mogla dati svoju krunicu, a nisam se sjetila , no odlučila sam se odužit bar jednim Očenašom.

Nedugo zatim sam dok je tamvaj stajao jer je gužva bila promatrala vani jednog slijepca, jadničak je htio prijeći cestu a nije znao gdje je zebra, tako je šetuckao simo-tamo i nitko se nije obazirao da mu pomogne, htjela sam kroz tramvaj vikati: HALO LJUDI jeste slijepi i tako kamenih srca pa šta mu ne pomognete!!!! On se tako pokušavajući prijeći preko zaletio u stup šta je stajao tu, srce mi se cijepalo suze su mi išle na oči , Bože mili pa kako su ljudi tako bezobzirni vide da jadan želi preko i nitko mu ne želi pomoći samo ga obilaze i onda se jedan dečko smilovao i preveo ga preko, tako sam ga blagoslivljala, o Bože zašto smo mi tako nemarni i gledamo samo na sebe. To me potaknulo da uključim mozak i još jače otvorim srce, da osluškujem potebe drugih ljudi, Bog nam svakodnevno šalje situacije koje su tako poučne i otvaraju oči a mi prolazimo kraj njih ne obazirući se. TAd sam bila ljuta na sebe što sam ja tužna zbog ovog ili onog pa zdrava sam i volim Gospodina i On voli mene, šta će mi šta više, On će se za sve pobrinuti, pa kako je jadnim slijepcima, ljudima u kolicima, s ovim i onim potrebama...tad sam se tako jadno osjećala, ja se zbog svojih sitnica žalim a ljudi oko mene imaju toliko potreba, i ja im tu mogu pomoći, a možda to ne vidim zbog samosažaljevanja.

Na ispovijed sam zakasnila, fulala sam crkvu, mislila sam da ću ostati bez ispovijedi, no zovem svećenika i objasni on meni di je ta crkva i čekam me , lijepo sam se ispovijedila i bila sam baš sretna , ostavio me je da se pomolim u crkvi, bila sam sam samcata, vau koji super osjećaj, sam pred Isusom , mislim lijepo je meni i sa ljudima, ali u ovom trenutku pogotovo kad moli pokoru bilo mi je lijepo s Njim sama biti, i još me kasnije svećenik do grada povezao jer je i on išao u centar, i prijevoz sam dobila, još smo kroz priču skužili da poznamo neke iste ljude tj. njegov župnik kad je on bio mali je rođen u selu (u Bosni) gdje i ja , pozna i župnika koji je sad u tom selu, ovaj svijet se nekad čini tako mali , ma Gospodin je tako divan, Isuse moj slatki tako te volim... volim i sve vas, ljubim vas ljubavlju Gospodnjom i nosim u srcu sve TTovce koji ne mogu ići na zornicu, Božji blagoslov

Iz Glasa Koncila..

Suvremeni čovjek kao da je izgubio sposobnost čekanja i nadanja«

GK: Osvrnemo li se oko sebe, na naše ulice i trgove, lako ćemo steći dojam da je Božić već došao. Što reći na tu društvenu manifestaciju božićnih blagdana?

Dr. Crnčević: Pred petnaestak godina, kad su mediji i društvena javnost »prestali« obilježavati »novogodišnje praznike« i počeli slaviti »božićne blagdane«, činilo se da će novi društveni okvir dati doprinos istinskom i dostojanstvenom kršćanskom slavljenju Božića. Takav doprinos nije moguće nijekati, ali je potrebno zamijetiti da su u novim društvenim okolnostima kršćanske vrednote zarobljene paradigmama koje nameće društvo. Tema Božića danas je medijski i komercijalno toliko iskorištena i zlorabljena da je o otajstvu Božića teže govoriti danas nego prije 15 godina kad je o Božiću govorila samo Crkva, i to pod prismotrom kako Božić ne bi izašao iz »okvira vjere«. U današnjem društvenom poimanju Božića taj je okvir vjere jedva zamjetljiv. Zbog snažne socijalizacije Božića danas se osjeća nužnost povratka Božića u okvir vjere i okvir kršćanskoga iskustva.

Komercijalizacija Božića pretvorila je adventsko vrijeme priprave i iščekivanja u vrijeme trgovačke utrke. Advent se sve teže doživljava kao vrijeme radosnoga iščekivanja. Društvo čini se ne razlikuje advent od Božića. Zato je Božić u društvenom smislu ispražnjen značenjem i smislom. Njegov je sadržaj već »potrošen« kroz dugu predbožićnu utrku. Vjernik, želi li živjeti došašće kao vrijeme radosnoga iščekivanja i iskusiti Božić kao vrijeme susreta s Iščekivanim, trebao bi imati smjelosti uskratiti sebi toliko toga iz bogate ponude društva u predbožićno vrijeme.

Suvremeni čovjek kao da je izgubio sposobnost čekanja i nadanja. Čekanje se smatra izgubljenim vremenom. Gotovo da je nestalo čekaonica jer je sve vremenski određeno i isplanirano, zakazano preciznom satnicom. Zauzimamo se za poslovnost i točnost koja ne dopušta čekanja. Uspjehom se smatra uspijemo li preduhitriti ili požuriti ono što se čeka, jer vrijeme postaje najvećom i najskupljom investicijom. U takvom društvenom i misaonom okružju teško je pozivati na krepost čekanja i nadanja. Čekanje je susret sa samim sobom, razmišljanje o pripravnosti za susret s iščekivanim. Od takvoga iskustva čovjek bježi. Međutim, u kršćanskom iskustvu događaja Božića nema bez događanja došašća. Vjernik će zato biti zauzet u življenju adventskoga iščekivanja kako o Božiću ne bi doživio iskustvo praznine i besmisla.

Božić je rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs to je glavni kršćanski blagdan, a proglašava da je Sin Božji postao čovjekom: radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se. Tako u Betlehemu judejskom. Bio je u obličju Božjem i nije držao za otimačinu da bude jednak Bogu, nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao sličan ljudima i vanjštinom bio je nađen kao čovjek(Fil 2,6-7). Postao je jedan od ljudi, njima u svemu sličan osim u grijehu, naš povijesni drug i suputnik.

Blagdan Božića je stoga priznavanje Isusovog božanstva i čovještva, ali i prvi susret s njime, s cjelovitim njegovim otajstvom. Božić kao ime za taj blagdan ima osobitu ljepotu, čar i osobitu povijest. Pruža poruku o Bogu, ali isto tako poruku o čovjeku. Te dvije poruke su osnovica poruke o miru.
U božićnom svetkovanju i čestitanju te poruke dolaze do izražaja i Božiću daju osobitu intimnost i značenje obiteljskog blagdana.
Premda je božićno blagdanovanje utemeljeno na biblijskom Božiću i zato svojina svih kršćanskih naroda.
Blagdan Božića slavi se jedan dan, ali je blagdanovanje prošireno na pripravu i produženo svetkovanje. Božiću prethode i zatim ga slijede dani osobitog slavljenja. Svi oni čine osobit božićni krug svetkovanja koje počinje adventom — osobito zornicama i danas adventskim vijencem — preko Badnjaka stiže do Božića pa zatim Nove Godine i blagdana Bogojavljenja ili Svetih Triju kraljeva i koledanjem s blagoslovom kuća i stanova.

Slavljenje Božića predstavlja ono što je najsvečanije, najromantičnije
u kršćanskom svijetu. To su blagdani iskonske radosti djece Božje, gdje
kršćani doživljavaju tračak milosti, blagoslova i blaženog veselja, što se
ostiže dubokom vjerom da je Bog među nama, da nam je blizak i da
se rodio kao čovjek. Božje utjelovljenje u osobi malog djeteta u jaslicama
stvara izraz stvarnog veselja u ovim blagdanima. Tu se uklapa i sve
ono što je izraz folklora i pobožne fantazije. Ukratko, cijelo ljudsko biće
odaje izraz božičnog veselja i ushićeno treperi u božičnoj noći, sa sviješću
da je Bog među nama, da nas dariva svojim mirom i blagoslovom.
Kad je u pitanju slavljenje Božića nekad i sada, s pregledom od jednog
do drugog mjesta, u jednom ili drugom narodu, moramo uočiti
azlike. Te razlike ukazuju na mnogovrsnost, složenost i bogatstvo
načina slavljenja, gdje povijesne prilike pogoduju, pojednostavljuju ili
guše pojedine običaje božičnog svetkovanjaCivilizirani, kulturni svijet, s prizvukom globalizacije, teži uniformnosti,
ujednačavanju, sa svojim odrednicama i datostima koje bi po mogućnosti vrijedile za čitav svijet. Time se zapostavljaju i ruše običaji,karakteristični za pojedina područja. Imajući u vidu ovakve tendencije, uviđamo da se mnogo toga mijenja u načinu slavljenja Božića. Slaviti
Božić u novom ruhu suvremenog katoličkog svijeta podrazumijeva nekoliko stavki, ujednačenih i karakterističnih za cijelo katoličanstvo:

ispovjediti se tijekom Adventa

- okititi bor

pripraviti jaslice

- stvoriti blještav ugođaj osvjetljenjem i kićenjem domova i naselja

- ići na polnoćku ili koju dnevnu misu, što čine i "godišnjaci"

-obaviti bogojavljenski blagoslov

- namaknuti dobrog jela i pića.

U ovakvom suvremenom obilježavanju božićnih blagdana gube se i
zaboravljaju narodni običaji, koji su više lokalnog karaktera i koji se mijenjaju

i dopunjuju od mjesta do mjesta. U prihvaćanju novosti i blještavila
suvremenog slavljenja ovi običaji izostaju. U biti, oni sadrže mnogo
duhovnosti i ljepote, prezentirajući vjeru i njezino značenje kod ljudi pojedinog mjesta. Trebali bismo čuvati i njegovati te drevne i lijepe običaje, uklapajući ih sa suvremenim novostima, koje dolaze do izražaja u ožičnim slavljima. Objedinjavajući stare narodne običaje i suvremeno
spremanje slijedimo kontinuitet spomena na Kristovo rođenje. Time će
svako naše slavljenje Božića biti kršćanskije i bogatije u doživljavanju.
Jednostavno, imat će više duše, bit će bliže betlehemskom ozračju.
Katolici banjalučkog kraja imali su i još imaju lijepe običaje, koji dolaze do izražaja pri slavljenju Božića. Neki su pali u zaborav, neke
zaboravljamo a pojedine običaje primamo sa strane, iz katoličkog svijeta,
poglavito iz Hrvatske. Ovdje ćemo pokušati prikazati sve ono što je lijepo, što se običavalo i što se običava činiti u slavljenjima božičnih blagdana. Posebno ćemo se podsjetiti na mjesne običaje, koje trebamo sačuvati kao značajne zanimljivosti u identitetu katolika naseg kraja.

Isusov Rodjendan..

Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.

Zvijezda simbolizira obasjanost bozanskom miloscu, ali i spoznaju istine. Isus, od kojega proizlazi svaka milost, govori u Otkrivenju: "Ja sam... sjajna zvijezda Danica" (22, 16)... Krist je sjajna zvijezda koja obasjava razum, jutarnja zvijezda u spoznaji istine Danasnji covjek ne trazi znak....zvijezdu na nebu, gore u visini, nego na zemlji: u medijima ,modi , politici,onome sto je „in“u gospodarstvu i sticanju, sportu i zabavi,nesto sto je navikano ,i sto se ocima moze vidjeti.. itd.Pomislimo samo , koliko zvijezda i zvjezdica na umjetnom nebu svagdanjeg zivota diljem svijeta stoji. Suvremeni je covjek opcaran svjetlom tih umjetnih zvijezda i umjetnih svjetlila te je gotovo nesposoban podici oci uvis, k nebu te prepoznati bozicnu,

" Bozju zvijezdu vodilju".

Božić dolazi

Božić je blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava.
Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila "nesreća", ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slučajno" prvi uđe u kuću.Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma.
Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki Radujte se narodi.


Sretan Božić

PADAJ S NEBA

Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!

Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila

u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas

kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.

Svani dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast

Božić dolazi a ja....ovaj naslov mi je zanimljiv,ne zato što mislim izravno na svoje potrebe,želje ,osjećaje...već zbog tuge kad vidiš da taj Božić netko čeka u muci,u bolovima u strahu....
Božić dolazi a ja....ja se trenutno osjećam nemoćno,da toj osobi pomognem....bez obzira koliko moja vjera bila u molitvu ipak ono ljudsko obuzima moje srce to je onaj strah ,to je ona tuga...
Šta reći u pravo vrijeme,u pravom trenutku osobi koja zna da umire,kojoj su bolovi neizbježni prijatelji?
Što reći ,a ne posramiti se same sebe ,svojih dijela ,grešaka,slabosti,što reći kad tek tad spoznaš da život nije bajka?
Da se sve može srušiti u jednom trenu,kao da nikad nije ni postojalo.......