NOVO OBRAĆENJE
Mt 1, 1-8
Pojavljuje se Ivan Krstitelj. On je preteča. Kao | posljednji prorok u nizu onih iz Starog zavjeta probija se u Novi zavjet. On je jedini od proroka pokazao na Isusa kao Jaganjca Božjega. Njegovo je poslanje: pripraviti put Gospodinu Isusu, tj. njegovom mesijanskom nastupu. Ni Ivanu još nije sve bilo jasno, ali je znao da je to njegova zadaća i želi je vjerno ispuniti. "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Obratite se! Krstite se na obraćenje! Tražite oproštenje grijeha!"
Sve su to riječi koje je današnji evanđelist probrao iz Ivanove poruke u vrijeme kad je po njemu došla Božja riječ njegovim suvremenicima.
Ljudi su poslušali. Oni su se popravljali. Postajali su bolji. To znači da su prihvatili izazov na obraćenje. Mijenjali su svoje navike, ispravljalli su ono što nije bilo u skladu s Božjim zakonom. Bilo je dirljivo promatrati tako veliko mnoštvo, ali vidjeti pritom i pojedince. Prilazili su Ivanu kao nekom velikom ispovjedniku i otvarali mu dušu, pitali su ga što im je činiti, a on je svima davao konkretne upute. Obraćenje se počelo ostvarivati. Izvanjski znak toga obraćenja bilo je Ivanovo krštenje. Ono je u uskoj svezi s pozivom na obraćenje.
Ivan je tek preteča. Pripravlja za ono pravo, za puninu. To znači, i njegov poziv na popravak života je samo predigra istinske stvarnosti. Njegov poziv na obraćenje samo je priprava za puninu. Ta punina je Isus, susret s njime. Kada je Ivan doživio susret s Isusom i kada ga je krstio u rijeci Jordanu, osjetio je da svršava njegovo poslanje preteče i propovjednika obraćenja i da je sada Isus onaj koji treba rasti u srcima ljudi koji su dolazili k njemu po savjet. Ivan pokazuje Isusa i upućuje na Isusa. Želi da odsada svi njegovi slušatelji upru pogled u Isusa i da se okrenu k njemu.
Imam katkad dojam da mi kršćani živimo još uvijek nekako u sjeni Ivanove propovijedi, u moralističkom naporu oko obraćenja. Dakako, obraćenje nam je uvijek potrebno. Ono će biti neprestan zahtjev našega života. Bez obraćenja ne možemo naprijed. Međutim, obraćenje nije cilj. Cilj je Isus, cilj je susret s Isusom, cilj je doživljaj njegove prisutnosti, događaj njegova zahvata u tajnu našega života. Isus je onaj koji jedini potpuno ispunjava našu životnu glad i žeđ. Isus je onaj koga čekamo. Isus nam je obećan, Isus je naš život. I zato je, pored naših poštenih nastojanja oko obraćenja, naših iskrenih ispovijedi, naših ispita savjesti, sigurno neizrecivo važno okrenuti se Isusu, omogućiti mu da po tim izravnanim stazama konačno dođe do našega srca. Ne bi nam ništa koristile poravnane staze, utrti putovi kada po njima napokon ne bi zakoračio Isus i ušao u dubine našega života, da nam osmisli život i unese svjetlo i spasenje ondje gdje ga mi nikada ne bismo otkrili niti osjetili.
Došašće je stoga iščekivanje Isusa, a Ivan Krstitelj je onaj koji nam želi u duši, po obraćenju, probuditi čežnju za Isusom. Neka upravo to učini i danas po ovoj riječi koja je nama upravljena, po nedjeljnjoj misi u kojoj nam Isus dolazi u najdubljoj tajni euharistije.
Gospodine i danas trebaš preteče. Trebaš ljude koji će pripravljati put za tvoj dolazak. Ti si potreban svakomu i svim ljudima. Nitko se bez tebe ne može ostvariti, spasiti. Ti si Spasitelj čitavog svijeta. Trebaš ljude koji će ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje mesijansko poslanje. Trebaš mene, trebaš svakog od nas!
Ivan Krstitelj je ostvario svoju ulogu. Bio je preteča koji je potpuno izgarao od želje da ispuni ono što si od njega očekivao. Živio je isposnički, nije mario za sebe i svoje interese. Htio je da svi ljudi shvate da si blizu i da je hitno potrebno da se obrate. Zato je krstio. Tim izvanjskim znakom svatko je očitovao sebi i drugima da od sada stupa na put obraćenja i pokore. Ivan je bio glas koji viče, glas koji se čuo, koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda pomodarskog života.
Kako ću, Isuse, pozivati ljude pa poravnaju staze i prokrče put kroz pustinju? Kako ću, Isuse, pomoći drugima da te otkriju i nađu, kad i sam često lutam daleko od tebe? Neka se danas najprije u meni dogodi zakoračaj u život obraćenja i pokore, kako bi bio spreman svjedočiti za tebe, biti glas koji će sve ljude upućivati na tebe!
Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao, ali ti si, Gospodine, bio sve jasniji i prisutniji u srcima ljudi koji su te čekali. Ivan je nestajao, ali ti si se pojavljivao. Bojim se, Isuse, da te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da te ne mogu dokučiti preko moje riječi, moga nastupa. Bojim se da ljudi vide mene a ne tebe. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed da otkriju onoga koji ima doći, da im ja priječim da dođu k tebi. Očisti me, Isuse! Očisti moje nakane, moje želje, moje planove! Operi moj govor i moje srce. Neka ti ono posve pripadne, kako bih ja mogao biti preteča tvome dolasku, kako bi te ljudi i preko mene mogli istinski upoznati.
I molim te, Gospodine, obnovi i danas na nov način u našim srcima svoje krštenje Duhom Svetim. Neka nas zahvati onaj žar kojim si ti izgarao za dobro i za spasenje i život svih ljudi. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti su i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, Gospodine, da uniđeš pod krov moj, da te primim u pričesti. Nisam dostojan, Gospodine, da sveto tvoje ime izgovorim, ali ipak, molim te, uzmi me da i ja budem od koristi za tvoje kraljevstvo.
Fra Zvjezdan Linić
|