www.tebe-trazim.com

Oooo pa to si ti barte samuele dugo te nisam cuo... majka mi se obratila hvala Bogu, preko mene... i u obitelji je puno bolja situacija otkako je otac otisao, puno je mirnije i spokojnije, pa i ta nesretna cura se preko mene obratila... dobro govoris... ljudi se preko mene obracivaju a ja sam sam ne obracen... cudo jedno i gotovo.
Ja jos uvijek ne znam sam koji je moj put, moj smisao zivota trenutno mi se dan sastoji u molitvi 4 puta dnevno, svakodnevnom misom,surfanju po internetu i sve to u vlasitoj sobi u samoci i cetri zida... ne vjerujem bas da je to poslanje moga zivota... ali etocekam Boga da mi pokaze put...jer ne znam put i ne vidim ga sto drugo mogu? sto mi preostaje osim molitve i samoce?
Ali tesko je govoriti sto ako Bog poslozi sitaciju da se ta cura vrati, da drugima budemo skupa primjer ljubavi u dvoje raspete ljubavi ne sebicne... sto onda? Sto cemo onda tvrditi?
Sto ako sam pozvan na put redovnistva ili svecenistva?
Zaista ne znam, i tesko mi je misliti i o jednom i o drugom, samo znam da nije zivot ovo sto trenutno zivim u cetri zida...
Ali ne zelim vise razmisljati, mozda je zaista volja Bozija da jedno vrijee provodim doma u molitvi, samoci i pustinji da ozdravim od svega toga i tih rana... pa Isus sam je proveo 40 dana u pustinji prije svog djelovanja.
A ja zaista nemam drugog izbora osim sobe, molitve i interneta jeino sto izadem vani to je na Misu ili ispovjed...Odem i na trening nekada a i to obavljam potpuno sam.
Mozda je to tenutno Bozja volja ne znam...

Pročitala sam sve od prve stranice. Osiječam da si ti snažna osoba i poštena. Meni Bog nikad ne daje takve muke, slomim se na najmanjim stvarima i trčim mu u zagrljaj, pa može izgledat kao da živim pod staklenim zvonom, kao što si negdje napisao.

Dvije mi se priče cijelo vrijeme vrte po glavi. Priča o snažnom i poštenom Jobu koji je sve strpljivo podnosio i onda počeo proklinjati Boga. Bog je dopustio da se Jobu dogodi nepravda, čak je na neki način isprovocirao Satana da Jobu učini nepravdu. Da je Job u nekom trenutku pristao na neistinu, krenuo se osvećivat nekome ili tko zna što, vjerojatno bi ispalo da je Bog zao i nepravedan jer nikad ne bi nagradio Joba da je ovaj krenuo tim putem. Izgledalo bi ovako, pošteni Job je dobio nepravednu kaznu od Boga, zato Mu je Job okrenuo leđa ali "Bog je to i zaslužio" jer kakav je to Bog koji može takvu nepravdu učinit nekome tko je cijeli svoj život podložio Njemu.
Job hvala Bogu nije pristao na to da posumnja u svoju nevinost ili da se stavi u poziciju da kaže "Bog je dobar i nikad ne bi tako nešto napravio, sigurno sam ipak ja nešto skrivio kad On to dopušta". Isto tako Job nije ni okrenuo Bogu leđa, nego naprotiv "unio mu se u lice", tražio odgovore. Tražeći odgovore direkt od Boga on ih je na kraju i dobio. Za mene je to daleko veća nagrada nego sve ono poslije s čim ga je Bog blagoslovio.

Da ti netko kaže, biraj, hoćeš da ti se cura vrati, hoćeš da budeš bogat, hoćeš da te svi hvale, hoćeš veselje i radost u životu, zdravlje i blagostanje, ljubav
ili
da samo jednom čuješ Božji glas, da dobiješ odgovor na barem jedno pitanje direkt od Boga, ili samo jednom da ti se objavi i kaže "Ja sam Bog tvoj", samo da jednom osjetiš Njegovu stvarnu prisutnost u životu,
što bi odabrao?

Nisam napisala koja mi se druga priča vrti po glavi.

Druga priča mi je o izgubljenom i nađenom sinu. Ti si poput onog sina što je ostao doma, ali srce mu je zapravo bilo sa bratom koji je bludničio i rasipao novac.
Ideš na mise, moliš, ispovijedaš se, preko tebe se drugi obraćaju... uglavnom "doma si". Ali tvoje misli definitivno idu za onim Božjim sinovima koji su otišli rasipat i uživat ono što im je Bog dao kao da je
Bog mrtav pa su naslijedili ono što im pripada tek kad Boga uopće ne bi bilo, tijelo, talente, razne milosti... Možda si tijelom prisutan, možda usne izgovaraju molitvu, ali srce ti je očito negdje drugdje.

Kartuzijanac samo moli. BTB

Hmmm bas mi je jedna osoba na pp napisala istu stvar da trebam konkretno moliti Boga za odgovore, dosadivati mu i traziti odgovore...
Slucajno ili ne a mislim da nije slucajno sinoc sam isao spavati i molio u sebi cjelu noc Boga da mi pokaze put, da ako je Njegova volja da me ponovo spoji s tom djevojkom...
Jutros cim sam se digao isao sam na Misu i odlucio da cu tu Misu prikazati da mi Gospodin odgovori da ako je Njegova volja da me sastavi s tom curom ponovo... i stvorio sam odluku da cu joj se javiti nakon mjesec dana tisine... i napisao sam joj poruku da sam spreman za jedan novi puno bolji odnos koji ce Bogu biti na slavu a ne na grijeh, i da bi volio dobiti od Boga i nje jos jednu sansu, da ako hoce mozemo se naci da popricamo.
Nakon toga sam pao pred raspelo i molio da zaista Bog da joj udjeli svjetlost, da ju rasvjetli da kroz njezin odgovor zaista kaze svoju volju za nju i za mene...
Eto odgovor jos cekam...
I zaista vjerujem da ce odgvor biti Bozija volja, jer iskreno sam molio iz srca zaista ali aista za volju Njegovu i prikazao sam Misu na tu nakanu.
S tim pitanjem, odlukom i s odgovorom cu krenuti u zivot, od toga pocinjem...
I ne nisam Bogu okrenuo leda, samo ne mogu podnositi vise toliki kriz... sada sam kako si napisala zaista " unio Mu se u lice " trazim odgovor da mi kaze sto je volja Njegova.
Ja se uzdam u Jahvu svim srcem svojim, svom dusom svojom i svim snagama svojim, neka odluci sto je najbolje za nju i za mene, sto god odlucio prihvatit cu bez imalo sumlje.
I zaista ako bude negativan odgovor po mene necu padati vise u malodusije a ako bude pozitivan necu padati u zanos i veselje...

I da ti na kraju odgovorim na ptanje...

Odabrao bi ovo zadnje... jer ne treba mi ta djevojka ako nije od Boga, ako nije ona uz Boga, ne treba mi ta djevojka ako ce mi je Bog vratiti samo radi mene da budem sretan i zadovoljan a On i ona budu na nekin nacin tuzni zbog toga, ne treba mi ta djevojka ako cu je makar na jednu sekundu staviti ispred Boga u svom zivotu, ne treba mi ta djevojka ako ce nas odnos vrijedati Boga...
Pregrmit cu to, pojest cu sam sebe ali ako se Bogu to ne svida prihvatit cu...
I kakav god bio odovor Jahve... nakon svega kad dobijem odgovor dat cu mu zavjet da vise nikada svojom voljom necu zgrijesiti onim grijehom koji unistava mene i moj odnos s Njim koji Njega razapinje ponovno svaki puta... do ce biti jedna cvrsta odluka toliko cvrsta da cu biti spreman sam sebi povadit oci prije nego da s pozdom pogledam na bilo koju djevojku, bit cu spreman prije sebi odsjeci onu stvar nego ponovo zgrijesiti... jer sto mi vrijedi da spasim zivot svoj ako sam izgubio Njega? Sto mi vrijedi nasladivati se na ovom svijetu ako cu time zauvijek izgubiti Njega?Ma sto mi i ta djevojka vrijedi ako je necu ljubiti raspetom ljubavlju, ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu?

Zelimbiti ponizna hvala ti an tvom postu puno mi znaci... i tebi brate Fran... eto zamolio bih vas sve da makar jedan Slava Ocu izmolite na moju nakanu koju sam prikazao Bogu.
Ako vam nije tesko

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu Kako bijaše na početku,tako i sada i vazda  i u vijeke vjekova Amen.

Naoružaj se molitvom i tako gazi crnog Vraga.Nisi sam ima nas mnogo pobjednici smo,pa tako i ti. Slavi Ga!!!

Sigurno to nitko nece odbiti

A meni je moj uzdah svagdanji kruh, kao voda razlijeva se moj jauk. Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja jer dođe zlo.
Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove protiv mene, da me upropasti. Raskopaše moje putove, idu da me unište, i nikog nema da ih zaustavi.Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju. Starahote obaraju na me, kao u vihoru on raznosi moju sreću, prolazi moj spa kao oblak. I sada se u meni izjeda duša moja, stigoše me dani nevolje. Noću me probada u kostima, ne miruju muke što me grizu.On me je gurnuo u blato postao sam kao prah i pepeo. Vičem k tebi ali ti me ne slušaš, prestanem li tad snuješ planove protiv mene. Uljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom šakom.
Zaista plakao sam ako je drugima bilo zlo, srce me je boljelo za siromahom. Nadao sam se sreći, ali je došlo zlo, čekao sam svjetlost ali je došla tama.
Puši se u meni bez prestanka, snađoše me dani muke. Tužan, bez sunca, vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima. Čagljevima postadoh brat i drug nojevima. Crna se koža s mene guli, moje kosti plamte u groznici. Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, moja frula u gorko jecanje.
Ali mozda je moja kazna pravedna, mozda mi dolazi naplata grijeha iz mladosti... zivot mi je postao muka i patnja, proklinjem dan svojeg rođenja, ali kada bi povecao dvadesetorostruko moje sadasnje patnje ni tada ne bi bila dovoljna kazna za moje opacine... zivot mi u ocima gasne, dusa hoce izaci iz ovog tijela, zivot mi nikakvog smisla nema svoje kosti preborjati mogu, zivot mi je postao gorak i hocu umrijeti, proklinjem dan svojeg rodenja, kada sam svjetlo ugledao ali Jahvi leđa ne okrenuh niti protiv Jahve Boga svojega sagriješih!

Bog sve rane zacijeli kad mu ih predamo