Evo da se pridružim nakon dugo vremena.
Tema je bila darovi duha svetoga u molitvenoj zajednici.
Kada krenemo od nekih postova koje sam pročitala da je potrebno sve provjeravati i dobiti potvrdu od crkve za određeni dar duha svetoga koji ima, pa možemo to ovako protumačiti.
Molitvene zajednice su se otvarale vjerojatno iz više razloga, a ni biskup više nije znao što s tom količinom obraćenika (jer karizma je u tome što dolazi do velikog broja obraćanja ljudi k bogu putem karizmatskih obnova), pa je izdao odobrenje za rad takvim zajednicama, da se olakša da nisu prepušteni sami sebi, nego da iza njih stoji i sama crkva. A i sam biskup vjerojatno uviđa i dobre strane karizme, ta silna obraćenja, gdje ljudi nakon toliko godina počnu vjerovati u Boga, a išli su u klasičnu crkvu cijeli život i mislim da negiranje toga dovodi do kontra efekta.
Svaka molitvena zajednica u Hrvatskoj ima odobrenje za rad izdano od nadležne biskupije i to treba znati. Biskupija je vrh crkve i na stranicama biskupija imate popise zajednica sa odobrenjima.
Molitvene zajednice vode časne sestre ili svećenici (dakle koji su predstavnici crkve), koji da bi uopće radili u mol. zajednici prvo moraju raditi uz odobrenje biskupa, pa prema tome, ako određena časna ili svećenik iz molitvene zajednice potvrdi nekome da ima određeni dar, a potvrdi tek nakon dugog niza godina rada sa tim ljudima, uz iscrpljujuće metode provjera koje oni znaju, uz velike žrtve i odricanja od privatnog života , te koje su potrebne da ne bi bilo krivih stvari, onda se može reći da određena osoba ima dar duha svetoga potvrđen od crkve. I ne znam što je tu sporno?
Za potvrdu dara (vidio ti Isusa, prorokovao, liječio, imao dar molitve, itd itd), ne moraš ići biskupu, kardinalima, ili tko zna kome, to su gluposti imaš svoju provjerenu molitvenu zajednicu.
Da biskup smatra da jedna molitvena zajednica u svom radu nema plodova istog momenta bi ju zatvorio budite u to uvjereni. Svaka molitvena zajednica, odnosno njegov svećenik voditelj o svom radu izvješćuje biskupa, ako biskup procijeni da nešto ne štima zabranit će rad i svećeniku i zajednici. Mislim da se to radi svakih 6 mjeseci nisam sigurna, provjerit ću.
Karizmatike ne vole niti profesori na bogoslovnim fakultetima, niti klasični svećenici koji rade u župama, oni znaju zašto, ali je dokazano da kada se ti isti svećenici nađu na duhovnoj obnovi kod karizmatika svog kolege, da se i sa tim svećenicima postupno počne dešavati djelovanje duha svetoga.
Na jednoj duhovnoj obnovi u Zadru bilo je takvih svećenika i časnih sestara koje su svirale na instrumentima i koje su imale čvrsti negativan stav prema karizmama, pa kada je u crkvi počelo sa zazivom duha svetoga prije pjesme i molitve i kada je časna počela pjevati u drugim jezicima onda se rasplakala. Vjerojatno je prvo osuđivala ono što joj je nepoznato, a kada se susrela sa živim bogom koji tako djeluje mislim da je promijenila mišljenje.
Ja vjerujem u takve voditelje molitvenih zajednica, koji rade uz odobrenje biskupa i slušaju biskupa, te kada biskup i zabrani nekom svećeniku rad, to je poslušnost i tako treba i biti i nema se tu šta dodavati. Ne možeš raditi, jer si nešto zbrljao, a ljudski je griješiti, nije ni biskup savršen sigurno.
U molitvene zajednice se ne ide samo zbog darova duha svetoga i da se tamo pokazuje, nadjačava kako neki misle, molitvene zajednice istinski rade sa ljudima u potrebama, problemima, pomažu im u najtežim životnim odlukama. Dolaze ima djevojake i zabrinute obitelji djevojaka koje žele abortirati, dolaze čak osobe koje su se rastale, pa su se sastalni nakon predavanja, savjetovanja i rada sa tim ljudima.
Dolaze ovisnici, sektaši, sotonisti, djeca ovisnici o video igricama, dolaze osobe samo po savjet i to je dovoljno da znaju da negdje imaju otići. Dolaze ljudi u teškim depresivnim stanjima, ljudi kojima ni psiholozi nisu mogli pomoći.
Mislim da je dovoljan plod jedne molitvene zajednice koja je obratila djevojku od abortusa, spasila brak, ozdravila dijete koje je upalo u ovisnosti itd. itd. i te stvari biskup zna da ne smije zanemariti i zato je dozvoljeno karizmaticima da još uvijek rade.
Dolazi do sigurnih obraćenja ljudi koji uopće nisu Boga spoznali, pa šta to nije najljepši plod jedne molitvene zajednice.
Čemu tolika upiranja prstom?
Karizmatici se moraju više truditi od klasičnog svećenika, imaju još više posla i veću odgovornost, jer rade direktno sa ljudima i još k tome drži i misu, mogli su se oni to sve skinuti sa vrata da su htjeli i biti klasični svećenik, ali ne, Bog zna zašto je sve ovo ovako. Duh sveti zna kamo puše.
Šta je Linić trebao učinit kada ga je Bog pozvao na poslanje? Reći ne!
Zar oni koji dobiju darove duha svetoga trebaju reći Bogu ne, ne neću ozdravljati druge, ne neću moliti za druge, ne neću prorokovati za dobrobit crkve i zajednice ili što?
Svugdje, pa i u klasičnoj crkvi ima i te kakvih problema, samo što se o tome ne piše toliko koliko se raspinje karizmatike.
I u klasičnu crkvu idu isti ti ovisnici, nasilnici prema svojim ženama koji u mol. zajenicama plaču i zapomažu, vide da na klasičnoj misi nema spasa. Nije dovoljna samo misa da se spasiš od problema po Bogu, potreban je cjeloviti rad sa takvim ljudima, za takve ljude župnik nema vremena, ima vremena za bolesnička pomazanja, karitativni rad (a i za to koliko znam ima pomača župaljane dobre vjere), financije, misa ili ne znam što već.
Nisam čula za ovisnika da se samim odlaskom na misu izliječio.
Svakom njegovo poslanje.
Ali opet napominjem, toliko je zlo kod nas da i kada se vide očiti plodovi rada na ljudima, koliko je Linić ljudima istinski pomoga, Sudac i ostali, a ni sebi nisu mogli pomoći i opet nisu dobri, opet karizmatici moraju biti na tapeti.
To je bit zla, da razapinje ono što je dobro.
A što se tiče ozdravljanja, to je dokazano da oni koji su po molitvi ozdravili, a nisu nastavili živjeti po Bogu, nisu uopće vjerovali u Boga, a Bog im je toliko dao, zdravlje, da se nekome bolest vratila. Na to svećenici i upozoravaju, ne može samo nešto Boga moljakati, daj ovo daj ono, a ni sam se ne truditi živjeti s Bogom i mislim da je to ispravno.
A hvala Bogu za one kojima se bolest nije vratila.
A što činiti sa osobama s kojima se ne dešavaju baš sve dobre stvari u svezi darova duha svetoga, koji su oholi i misle da imaju darove, a možda nemaju (pušu na hladno), onda ima je ipak bolje da idu u molitvene zajednice, da su barem pod nekakvim nadzorom, a ne prepušteni sami sebi, dok se ne pročiste i ne vidi se koji su problemi s njima. Ima onih koji se ni ne trude u svezi toga svega, a ne može svećenik i o takvim još voditi brigu, ako se i sami ne trude da uoče svoju oholost.
Isuse uzdam se u te
Login
FAQ
Chat
Traži
