www.tebe-trazim.com

[quote="cirenac"]Znate li da su nam potrebna četiri zagrljaja dnevno da bi smo ''pregurali'' dan, potrebno nam je osam zagrljaja da bi smo se održali i dvanaest da bi smo se razvijali....a ne košta...besplatno je......
''i zato smešite se jedni grugima, smešite se svojoj ženi, smešite se svome mužu, uopšte nije važno kome, a to će vam pomoći da razvijete veću ljubav među ljudima.(Majka Tereza)....i ovo je besplatno
a vreme nas izaziva da budemo ozbiljni, namršteni....Zašto?[/quote]



divno rečeno cirenče

Pa divno je samo ako nije uzalud...ali i to je izazov......oholost..naprimjer....

Dakle osim otuđenosti, ateizma, mlakosti, oholosti što još ima...
Naprimjer, jeste li se kad zapitali zašto se zatvorenici najviše plaše samice....ne zbog ograničenog prostora, neeeee ostaju sami sa sobom, svojim JA, svojim mislima, e sa time se najteže izboriti.......osim toga i tišina, koliko ste ljudi vidjeli da jednostavno ne podnose tišinu, bilo gdje i doma moraju uključiti bilo što glazba, vijesti, bilo što samo da nije tišina......
Zašto?

Ne vole samice i tisinu , jer tada ostaju sami tj sa svojim mislima i tada se mogu preispitivati o stvarima koje su dobro napravili a koje ne.,,Takvi ljudi traze i drustvo uvijek da samo na tren zaborave onaj osjecaj iznutra...suočavanje sa vlastitim JA nije ni malo jednostavan proces....

koliko ''robujemo'' predrasudamq, što će i tko o meni i kako misliti, što nas navodi na kompromise....otvaramo mogućnost alternative.....Zašto?

Čini mi se da je sve to zato jer ljudi postaju sve prazniji iznutra, jednostavno nemaju više što ponuditi iz srca, pa onda žele fasadu učiniti što ljepšom da bi to zamaskirali... Sve ide prema tome da je fasada najbitnija, tj. jedino bitna... Važno je dobro izgledati, važno je predstaviti se u pozitivnom svjetlu... Jer nitko više nema volje ni snage slušati o tuđim mukama i problemima... Pa onda svi navlače masku prije izlaska...
A to je sve taaako tužno...
Jer ima i previše osamljenih i nesretnih ljudi...
A mjesto susreta dviju ljudskih osoba počinju zauzimati kućni ljubimci... jer je jednostavnije... i nemaju problema o kojima treba slušati... i uvijek se "vesele" vlasniku...

Sva ta navezivanja na novac/modu/medije/... pustoše ljudske duše... Postajemo robovi... sebični... egocentrici...

Što sam bliže Bogu, to sam slobodnija i nemam potrebu činiti kompromise te vrste... Ali čim zapostavim molitvu, ma samo na dan -dva, odmah osjetim promjenu na sebi, sebičnost i sl. I odmah mi postaje puno važnije što će drugi reći...

Pa stigli smo i do molitve, verbalna, meditativna, kontemplativna, suhoća u molitvi, ili pak neočekivan i neobjašnjiv poticaj iznenada da izmolimo molitvu Gospodnju bez obzira na vrijeme i mjesto(nekome je potrebna, zna Gospodin kome).....
U obitelji, osobna imamo li uvijek vremena, sabranosti ili samo kad ''stisne'', o kako se onda žarko molimo.......
imao sam tu milost upoznati osobe koje mole u meditaciji, kontenplaciji.....i dar i milost božja a i naučeno......
jedna od tih osoba, muž je davio bukvalno, ruke oko vrata, i nije uspio, upitao ju je ''što to radiš''? ''molim Boga'' odgovorila mu je....i oprostila
malo ''skupa '' škola....
Ali vrijedi, tako i ona kaže.......

Nadahnula su me tvoja razmisljanja i uljepsala su mi dan, jer se u okruzenju u kojem se krecem(ili u kojem sam se dosada kretala,a i zivjela) rijetko mogu cuti. Mnogi deklarativno znaju prioritete u zivotu, ali praktican zivot je nesto drugo.
Kad mirno mozes da kazes da si nitko i nista i da te nitko ne "sljivi" govori o tome da si zapravo velik covjek i stoga stavljam u prilogu slijedecu MOLITVU ZA PONIZNOST Daj mi Gospodine:
Da ne budem poštovan
Da ne budem ljubljen
Da ne budem slavljen
Da ne budem čašćen
Da ne budem hvaljen
Da me ne pitaju za savjet
Da mi ne izražavaju priznanje
Da mi reknu da sam ružan (žna)
Da budem ponižen
Da budem prezren
Da budem ukoren
Da budem ocrnjen
Da budem zaboravljen
Da budem ismijan
Da budem nepravedno optužen
Da budem lažno osumnjičen
Da drugi budu cjenjeniji od mene
Da drugi budu ljubljeniji od mene
Da drugi rastu na ugledu više od mene
Da drugi budu uspješniji u poslovima od mene
Da mene zapostave
Da mene zaborave
Da mene podrede drugima
Da drugi budu svetiji od mene, ali da se i ja posvetim.

(Tko ovo bude redovito molio ozdraviti će od fizičkih i psihičkih bolesti)
Nemoj živjeti naopako:
Nikada nemoj pitati što je on (ona) učinila za mene danas, nego: što sam ja danas učinila za njega (nju). Iz knjižice sa životne Ispovijedi.

Neka tebe i tvoju obitelj dragi Bog blagoslovi!

Oprosti, ali se neću zahvaljivati na riječima koje bi samo ''hranile'' moj ego, iz straha od oholosti (ma bolje da mi se duša o kamen razbije nego da me oholost obuzme). Da ne zavaravam ni sebe i Vas sa ovog foruma, ja sam veliki grešnik(Bogu sam zahvalan što je stvorio Čistilište, mjesto gdje ću se moći osloboditi od svega), prepun navezanosti, ima i poroka, sumnji, padova i uspona u vjeri, strahova i tjeskobe,ponekad se u samoći i tišini gorko rasplačem nad svim što sam griješno učinio od onog što je Bog učinio za mene.Prestao sam da planiram, želje sve na minimum(uglavnom se tiču djece), ali da mi nema mog Isusa vjerojatno bih počinio suicid,jer djeca će otić svako na svoju stranu, to im i želim, ali samo da me Isus ne napusti zbog mene samog i padova u ovoj životnoj borbi(neki put sam sam sebi najveći neprijatelj tj. osobine i grijesi)
Poznajem svu trojicu egzorcista u našem gradu, i molio je jedan od njih par puta molitvu otklinjanja, na moj zahtjev,ništa, otišao kod drugoga on mi je rekao suštinu kratko ''To je tvoj Križ''
Mislim da mi neće ''škoditi'', ali idem ovih dana opet kod mog patera da moli, više da ne bih sebe opterećivao sumnjama.
Imao sam i bude nekih ''nadnaravnih '' stvari ali sam jaaaaaako oprezan i preispitujem duuuuugo sebe da li je racio, um ,intelekt,mašta, imaginacija ili je zloćko.Nisam dostojan takve Božje milosti, ako je od Boga toje samo ljubav i dobrota...
A nastavit će se pitanja u kontekstu Izazova današnjeg vremena, i ostali postovi, na slavu Božju.........

Nisam ja bas tako dugo u vjeri, ali mogu ti reci ono sto sam negdje procitala, da je nas zivot ovdje jedno hodocasce prema vjecnosti i da ce si neki kroz patnje u ovom zivotu ublaziti cistilisne muke. Rekao je p. Ivan Androić (ima super stvari na njegovim stranicama http://www.duhovni-centar-dramalj.com/pitanja.html) da nam se cesto cini da nam molitve nisu uslisane..., da su nam patnje prevelike... - ali kada dođemo pred Sud i kada budemo vidjeli kako su nase molitve i patnje bile SPASONOSNE nama i bliznjima (ali ne na nacin i u vrijeme kako smo si to mi ovdje zamislili) tada cemo reci:"Boze zasto mi nisi dao jos vise muke, mogao bih ja jos podnesti". Zvuci nevjerojatno, ali kada vidite tog svecenika kako snazno i uvjerljivo obrazlaze tu tematiku ne mozete da ne povjerujete.


Nije dobro hraniti ego (i nije bila namjera da se uzoholis) ali kazu pametni da i pretjerivanje o tome kako "sam veliki gresnik" nije od Boga.

Nije mi namjera prodikovati, ali ovih dana sam "slucajno" naletjela na neke tvoje zanimljive komentare, pa sam "malo" pregledala i ostale.Odusevila sam se tvojim stavovima i to me ponukalo da se i ja ukljucim na ovaj forum prema nisam tako dobra u pismenom izrazavanju(inace namam uopce iskustva u ovim stvarima na forumima-pa oprostite ako nesto krivo radim)
BB svima!