www.tebe-trazim.com

Dobrodošla, draga Antonela ,

na pravom si mjestu - ovdje se svi dočekuju raširenih ruku
i sa srcem punim ljubavi i razumijevanja...

Drago nam je da si s nama!

Hvala puno Ela!!



I ja vas sve primam raširenih ruku ..

Zajedno smo jači, zar ne!?

Kad imas Krista sa sobom pa tko moze protiv tebe?

Evo, meni se ovaj tjedan dogodilo nešto neobično...Nije baš zov u noći, ali mislim da odgovara ovoj temi...

Spavala sam, bilo je malo poslije 3h u noći i odjednom sam se probudila tek tako, nije bilo buke ili nečega što me moglo probuditi..
I tako ja držim otvorene oči 3-4 sekunde i tad sam čula, ali ne znam jesam li govorila naglas ili je to bilo onako "u sebi" -
čula sam neopisivo lijepe riječi na hrvatskom jeziku koje su bile izgovorene mojim glasom - bila je to molitva.
Molitva koja je trajala nekih 30-ak sekundi, a sastojala se od neizrecivo lijepih kombinacija hrvatskih riječi - znam da sam u tim trenucima bila zadivljena ljepotom složenih rečenica i samo sam onako slušala i
razmišljala o ljepoti tih riječi...
Htjela sam zapisati, ali sam pomislila: "Ma ovo su toliko neobične i prekrasne rečenice da ću sigurno upamtiti, ne trebam zapisivati.."
I tako nisam zapisala...
Sad mi je baš žao jer sam sve zaboravila i sjećam se
samo dvije riječi, a to su "tvoja misao" - nešto je bilo prekrasno
izrečeno o Božjoj misli...

Prvi puta mi se dogodilo nešto takvo.
Palo mi je ovakvo tumačenje na pamet:
Već par mjeseci intenzivno razmišljam o riječima
jednog dragog svećenika koji nam uvijek govori neka
molimo da naš duh moli ono što mi ne umijemo moliti...
Svake večeri prije spavanja kažem:Oče, u ruke Tvoje
predajem svoj duh, dušu i tijelo.
Možda je zaista to bila molitva mog duha
koji je molio dok sam ja spavala?
Ako je tako - ma to je prekrasno!
Te su riječi bile zadivljujuće, neobične ljepote i značenja.

ovaj doziv mog imena dogodio mi se prilično davno..Čula sam svoje ime, a i muški nepoznati glas..Jako sam se prestrašila.Danas imam osjećaj da je to bio moj Gospodin koji me htio upozoriti na život kakav sam vodila, gdje On baš i nije bio prisutan.Tek ponekad, onako više trendovski za Božić i Uskrs.A i prije dosta godina, dogodio mi se strašan nemir koji sam proživljavala.Bilo je to strašno.Nisam se nikako mogla smiriti, ni danju, ni noću.Mislila sam da ću poludjeti, da sam gotova.Nešto užasno i strašno.I nemam pojma od kuda mi je došlo da počnem moliti 10 Zdravo Marija svaku večer.To sam činila i po malo, po malo stvari su se stabilizirale..Ni dan danas ne mogu otkriti pravi izvor sve one strašne tjeskobe koja me napala.Ono što znam je da nije bilo od Boga nego od onog koji ga nije dostojan.Htio me uništiti.No Gospod me tek tada još više obgrlio, kao i naša Majka Marija..Slavit ću te Gospodine dovijeka.

Nešto slično mi se se u posljednjih mjesec dana događa nakon Euharistije.
Ja tako divne riječi izgovaram i zahvalhujem Isusu, al poslije se isto kao i ti sjetim tek poneke riječi ili fraze npr. "Hvala ti za Tvoj šapat u mom uhu..."

eto Bog je htio da slučajno pratim ime aleluja nisam prije bila u kontaktu i naiđem njegovom milošću na ovu temu.
Da meni se događa da 5 dana i noći u određenim trenucima pjevam BLAGOSLOVI DUŠO MOJA GOOOSPODINa
Da li ima još netko takva iskustva, sada mu zahvaljujem na toj milosti.

Evo ja imam velik problema s time. Nova sam i ne poznate me, ali ništa ne izmišljam. Istna, da je meni to netko pričao ja bi mu odgovorila da je gledao puno filmova, ali priča ide ovako:
Prije par mjeseci sam se vratila Bogu, imala sam problema u braku i počela sam moliti devetnicu Sv. Riti za svog muža. Nako što sam drugi dan izmolila, ležim u krevetu, nisam sigurna jel spavam, ali najednom grozan osjećaj straha, sva sam se naježila, pokušavam se pomaknuti, ali ne ide, pokušavam vikati, ali ne ide, najednom mi u sobu ulazi muška osoba, ne vidim mu lice, ali u sebi znam da je to moj muž. Počnem moliti i samo osjetim kako strah prestaje i on odlazi. To mi se dogidilo više puta kad sam za njega molila.
Zatim sam molila za mamu da se obrati, ista stvar, strah, paraliza, žena ulazi u moju sobu, ne vidim ju, znam da je moja mama,molim se, odlazi. Kad sam molila krunicu božanskom milosrđu probudila sam se u noći i čula puno glasova kao na tržnici, čuju se djeca, odrasli, nekakvi lanci,krikovi, prestrašno. Bilo je toga još puno no nikad me to nije fizički dotaknulo do prekjučer.
Trenutno imam velik problema u braku, sve sam to prepustila Bogu, i prije spavanja svoje trpljenje prikazala za duše u čistilišu uz molitvu pokoj vječni, znači ništa "specijalno" nikakvi postovi ili mise za te duše, ništa samo sam poslije uobičajene molitve dodala tih par "rečenica".
Dakle: ležim, samo što ne zaspem, krenem se okrenuti na drugu stranu, ne mogu, strah, molim se sve što sam se sjetila, imam osjećaj da vrištim te molitve, ali ništa ne izlazi iz usta i onda me neka ruka povuče prema podu, ja se pokušavam otrgnuti, ali ne ide, kad sam uspjela stavila sam ruku pod stomak i samo sam osjetila kako se ta ruka opet hvata za moju, na kraju sam izgovorila Kraljice mira moli za nas i to je nestalo. Ne znam šta to znači. Ispada da se ne smijem moliti ni za koga! Svako vaše mišljenje je dobro došlo.
BVS

Dragi moji,
i ja tražim objašnjenje svog živog doživljaja...
U posljednje vrijeme sam u velikoj agoniji straha zbog bolesne majke koja leži u krevetu i jako pati zbog bolova u svom neizlječivom stanju (mada želim se nadati milosti Božjoj i njegovim čudima koje čini)
Svaki dan je strah od loše vijesti.
Kako ne živim sa njom, već pomažem kadgod mogu i kolikogod mogu, a odlazim kada god mogu da pomognem u njenoj teškoj borbi da joj olakšam, da je utješim...
To je za mene užasno bolno i vraćam se u stan potpuno iscrpljena i čak da ne kažem nesposobna za normalno funkcioniranje po dan ili dva...
Ono što mi se jučer dogodilo, napisat ću ovdje ...
Spavala sam kod mame u kući na njenom krevetu gdje još nikada nisam jer je u drugoj sobi gdje ja spavam užasno hladno pošto nema grijanja nikakvoga.
Imala sam tešku noć jer sam užasno zabrinuta ( legla sam u 1h u noći) I tako sam u tome umorna zaspala.
Ujutro oko 6h najednom sam čula glas svoje majke koja me zazvala, neobjašnjivim tonom, nisam mogla razlučiti dali je to poziv u pomoć, neko obraćanje, pitanje.. ili nešto drugo...Onako glasno, ne grubo a ne niti nježno, ali živo sam to doživjela.
Onako prestrašena sam se odazvala i shvatila da nema nikoga.
U tom sam se odmah ustala zabrinuta za majku koja spava sada u kuhinji gdje se loži i da bude pod dnevnom prismotrom kada nešto zatreba.
Došla sam prestrašena kod nje, a ona je bila sva nekako u bolovima i brzo sam htjela provjeriti dali je dobro..u strahu da ne umre...
Izmjerila sam joj tlak koji je danima nizak, naložila, skuhala čaj, napravila doručak i cijeli dan mi je bila na oku dok sam bila kod nje (ona uglavnom zadnjih par dana samo spava, iako je bistra u glavi, kaže da će još koji dan, najdulje do rođendana ( 26.01. jer da nije moguće trpjeti tu muku koju ima)
Kakav znak nosi taj poziv?
Netko je rekao da se nisam trebala odazvati, ali to nije bilo moguće kontrolirati jer je bio doživljaj tako živi.